Bibliographische Detailangaben

1. Verfasser:	Delić, Demirel (VerfasserIn)
Format:	Elektronisch E-Book
Sprache:	Bosnian
Veröffentlicht:	Sanski Most [Bosnia and Herzegovina] Fondacija Centar za javno pravo 2016
Schlagworte:	Law, Constitution, Jurisprudence Constitutional Law Public Law
Online-Zugang:	BSB01
Beschreibung:	Obrazloženje ustavnosudske odluke treba predstavljati skup važnih/opredjeljujućih argumenata za pojedini zaključak do kojeg je došao Sud. Presuda Ustavnog suda FBiH o neustavnosti odredbi članova 6, 27 i 73 Zakona o notarima FBiH se zasniva na paušalno ustanovljenoj nedozvoljenoj diskriminaciji, bez uvažavanja statističkih podataka, komparativne analize razvoja i tendencija u oblasti notarijata. Naime, Ustavni sud FBiH je bez provođenja testa diskriminacije i uvažavanja argumenata obje strane, odnosno, bez detaljnog obrazloženja ustanovio da su uslovi za obavljanje notarske službe propisani članom 6 stav 2 Zakona o notarima FBiH neustavni i diskriminatorni. Postojanje nedozvoljene diskriminacije je potvrđeno u postupku provjere koji značajno odstupa od postupka kojim je Ustavni sud FBiH ustanovio diskriminaciju. Argumentacija Ustavnog suda FBiH u vezi člana 27 je neutemeljena, a samim tim i potencijalno utuživa pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud FBiH je, također, bez provođenja testa diskriminacije zaključio da su advokati i notari uporedne grupe u analognoj situaciji. Pravno je neprihvatljiva argumentacija Ustavnog suda FBiH, koja apsolutno zanemaruje argumente o neistovjetnosti dvije službe zbog različitog položaja, vrijednosti i dokaznoj snazi isprava, te (ne)pristranosti. Upravo zbog navedenog nepostojanja uporedne grupe, ne može se utvrditi postojanje nedozvoljene diskriminacije za član 27. Ipak, analizirajući odredbu člana 27 stav 4 jasno je da numerus clausus odredba predstavlja ograničenje potpunoj liberalizaciji notarske službe. Ustavni sud FBiH je a priori zauzeo stav da ograničavanje konkurencije znanja, kvaliteta, usluga predstavlja neustavan čin. Zbog toga su prezentirana komparativna rješenja i tendencije, koje ukazuju da je numerus clausus odredba iz FBiH izuzetno rigidna, ali i uobičajena za latinski tip notarijata. Izuzetno liberalan stav Ustavnog suda FBiH, nažalost, nije potkrijepljen konkretnim statističkim analizama i procjenama uticaja potpune deregulacije ove oblasti. Zbog svega navedenog, odluka Ustavnog suda FBiH u vezi člana 27 je krajnje neuvjerljiva i neutemeljena. Ustavni sud RS-a je odbio inicijativu o razmatranju ustavnosti odredbe člana 68 Zakona o notarima RS, koja je istovjetna sa članom 73 predmetnog zakona, a za koju je Ustavni sud FBiH utvrdio da je diskriminirajućeg karaktera. Očigledno je da se Ustavni sud FBiH ne trudi da svojim judikatima osigura jedinstvo pravnog poretka i da izbjegne različitu praksu u identičnim predmetima. Ovakva diskrepanca u sudovanju dvije najvažnije sudske instance posljedično utiče na nejedinstvenost pravnog poretka i na pravnu nesigurnost i destabiliziranje evropskog integracionog procesa, a sigurno ne ulijeva povjerenje građana u pravosudni sistem. Naročito je sporan izostanak razmatranja argumentacije Ustavnog suda FBiH iz odgovora na zahtjev, što potvrđuje zaključak o paušalno ustanovljenom postojanju zakonske diskriminacije. Odluku diskvalificira jezik i nepoštovanje pravnih standarda u odluci. Za instituciju koja se bavi ustavnim sudovanjem to je više od previda, takav postupak je neprihvatljiv. Zaključujući npr. o opredjeljujućem argumentu Ustavni sud FBiH koristi termin ,,vrši diskriminacija" (?!) Diskriminacija se može uspostaviti normativnim aktom koji tretira jednake kategorije na nejednak način bez opravdanog cilja. Formulacija iz obrazloženju odluke da ,,je uspostavljen nejednak tretman i zato se vrši diskriminacija" je ispod svakog nivoa u pogledu pravnog jezika. Judikati najvažnije sudske instance treba da budu ogledalo i urnek za praktično postupanje nižih sudskih instanci, obrazovnih institucija, ali i za pravnike teoretičare. Egzaktno provođenje testa dikriminacije je od posebnog značaja i bez njega nema uvjerljivog stava o postojanju diskriminacije. Prema tome, bez provedenog testa i uz potpuno zanemarivanje argumenata jedne od stranaka, presuda predstavlja ,,paušalnu" ocjenu. Stav Ustavnog suda FBiH iz odluke, kojim se odbija argumentacija iz odgovora na zahtjev, a kojom su ponuđeni argumenti o notarijatu kao službi koja povećava stepen pravne sigurnosti su pravno nedopustivi. Naime, Ustavni sud FBiH je odbio argument da notarijat povećava stepen pravne sigurnosti u FBiH, ,,jer nema pouzdanih i relevantnih analiza (...) jer je stvarnost mnogo drugačija". Nejasno je na osnovu kojih objektivno provjerljivih analiza Ustavni sud FBiH zaključuje da je stvarnost mnogo drugačija, a prethodno insistira na nepostojanju egzaktnih dokaza?! U vezi sa dopisom Notarske komore FBiH, pojedini argumenti imaju uporište u komparativnopravnim rješenjima. No, dopis Notarske komore Visokom predstavniku pokazuje da notari ne poznaju ustavni sistem BiH i tipove ustavnih tužbi. Činjenica koja samo obeshrabruje građane o čijoj sudbini bi jednom mogli odlučivati notari, advokati ili sudovi
Beschreibung:	1 Online-Ressource(1 p. 17)