Orgulje hrvatskih graditelja: tragom Ladislava Šabana
Gespeichert in:
| 1. Verfasser: | |
|---|---|
| Format: | Buch |
| Sprache: | Croatian |
| Veröffentlicht: |
Zagreb
Jakša Zlatar
2006.
|
| Ausgabe: | 2. izdanje |
| Schlagworte: | |
| Online-Zugang: | Inhaltsverzeichnis Abstract Abstract Literaturverzeichnis |
| Beschreibung: | Literaturverzeichnis Seite 501-506 |
| Beschreibung: | 516 Seiten Illustrationen |
| ISBN: | 9537168034 |
Internformat
MARC
| LEADER | 00000nam a2200000 c 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 001 | BV021299886 | ||
| 003 | DE-604 | ||
| 005 | 20220712 | ||
| 007 | t | ||
| 008 | 060119s2006 ci a||| |||| 00||| hrv d | ||
| 020 | |a 9537168034 |9 953-7168-03-4 | ||
| 035 | |a (OCoLC)162262399 | ||
| 035 | |a (DE-599)BVBBV021299886 | ||
| 040 | |a DE-604 |b ger |e rakwb | ||
| 041 | 0 | |a hrv | |
| 044 | |a ci |c XA-HR | ||
| 049 | |a DE-12 | ||
| 084 | |a MUS |q DE-12 |2 fid | ||
| 100 | 1 | |a Armano, Emin |d 1944- |e Verfasser |0 (DE-588)1225141451 |4 aut | |
| 245 | 1 | 0 | |a Orgulje hrvatskih graditelja |b tragom Ladislava Šabana |c Emin Armano |
| 250 | |a 2. izdanje | ||
| 264 | 1 | |a Zagreb |b Jakša Zlatar |c 2006. | |
| 300 | |a 516 Seiten |b Illustrationen | ||
| 336 | |b txt |2 rdacontent | ||
| 337 | |b n |2 rdamedia | ||
| 338 | |b nc |2 rdacarrier | ||
| 500 | |a Literaturverzeichnis Seite 501-506 | ||
| 546 | |a Deutsche und englische Zusammenfassung | ||
| 600 | 1 | 7 | |a Saban, Ladislav |d 1918-1985 |0 (DE-588)119109603 |2 gnd |9 rswk-swf |
| 648 | 7 | |a Geschichte |2 gnd |9 rswk-swf | |
| 650 | 0 | 7 | |a Orgelbau |0 (DE-588)4043846-6 |2 gnd |9 rswk-swf |
| 650 | 0 | 7 | |a Musikinstrumentenkunde |0 (DE-588)4170831-3 |2 gnd |9 rswk-swf |
| 651 | 7 | |a Kroatien |0 (DE-588)4073841-3 |2 gnd |9 rswk-swf | |
| 689 | 0 | 0 | |a Saban, Ladislav |d 1918-1985 |0 (DE-588)119109603 |D p |
| 689 | 0 | 1 | |a Kroatien |0 (DE-588)4073841-3 |D g |
| 689 | 0 | 2 | |a Orgelbau |0 (DE-588)4043846-6 |D s |
| 689 | 0 | 3 | |a Musikinstrumentenkunde |0 (DE-588)4170831-3 |D s |
| 689 | 0 | 4 | |a Geschichte |A z |
| 689 | 0 | |5 DE-604 | |
| 856 | 4 | 2 | |m Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment |q application/pdf |u http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000001&line_number=0001&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA |3 Inhaltsverzeichnis |
| 856 | 4 | 2 | |m Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment |q application/pdf |u http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000003&line_number=0002&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA |3 Abstract |
| 856 | 4 | 2 | |m Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment |q application/pdf |u http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000005&line_number=0003&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA |3 Abstract |
| 856 | 4 | 2 | |m Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment |q application/pdf |u http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000007&line_number=0004&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA |3 Literaturverzeichnis |
| 940 | 1 | |n oe | |
| 942 | 1 | 1 | |c 780.9 |e 22/bsb |g 4972 |
| 942 | 1 | 1 | |c 784.19 |e 22/bsb |g 4972 |
| 943 | 1 | |a oai:aleph.bib-bvb.de:BVB01-014620599 | |
Datensatz im Suchindex
| _version_ | 1806961735531233280 |
|---|---|
| adam_text |
Sadržaj 7 SADfiŽnj Proslov 1. 9 Proslov 2. 10 Proslov drugom izdanju. 11 Kratice. 12 UVOD. 15 I. RAZVOJ ORGULJARS KIH RADIONICA. 19 Kriterij. 19 Opći povijesni okvir u Hrvatskoj. 22 Šest graditeljskih razdoblja. 23 Prvo razdoblje-Arhivski podaci о prvim instrumentima stranih graditelja. 24 Drugo razdoblje-Arhivski podaci о instrumentima prvih hrvatskih graditelja. 25 Treće razdoblje - Najstariji sačuvani instrumenti hrvatskih graditelja . 26 Četvrto razdoblje - Prva obiteljska radionica. 29 Peto razdoblje - Novi početak. 29 Šesto razdoblje - Poslije 1870.
godine. 31 Kratak pregled prikazanih razdoblja. 36 II. ZNAČAJKE GLAZBALA HRVATSKIH GRADITELJA. 39 Tipovi instrumenata hrvatskih graditelja. 39 1. Orgulje. 41 2. Orgulje bez pedala.42 3. Pozitiv s pedalom. 43 4. Pozitiv (bez pedala).43 Tehničke i umjetničke značajke. 43 Tehničke značajke. 43 Umjetničke značajke.44 Doprinos hrvatskih graditelja europskom orguljarstvu. 52 Prikladnost instrumenata hrvatskih graditelja za koncertnu uporabu. 53 III. ORGULJARSKE RADIONICE U HRVATSKOJ. 57 Uvodne napomene.57 Veće orguljarske radionice i njihovi
instrumenti. 60 Manje radionice. 369 Popis ostalih imena. 379 Karakteristični instrumenti hrvatskih orguljara. 385
8 Sodrioj IV. ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA I OBNOVA ORGULJA U HRVATSKOJ. 389 Razvoj zaštite orgulja u Europi.390 Razvoj zaštite orgulja u Hrvatskoj.396 Razdoblje nedefiniranog odnosa konzervatorske službe prema orguljama. 396 Razdoblje prepoznavanja orgulja kao spomenika kulture. 397 Put prema organološkoj stručnosti. 400 Put prema suvremenom organiziranju zaštite orgulja. 403 Procedura za obnovu povijesnih i spomeničkih orgulja. 405 Obnova orgulja u Hrvatskoj.408 Vrste postupaka obnove orgulja i pozitiva. 409 V. OBNOVLJENI INSTRUMENTI U HRVATSKOJ. 413 Popis i dispozicije obnovljenih orgulja i pozitiva. .414 A kako dalje?. 460 VI. SAŽETAK KNJIGE. 469 Zusammenfassung. 475 Summary. 481 ѴП.
DODATAK. 487 Dodatak poglavlju Orguljarske radionice u Hrvatskoj. 488 Dodatak poglavlju Obnovljeni instrumenti u Hrvatskoj. 490 ѴПІ. LITERATURA. 501 IX. KAZALA. 507 Kazalo imena. 507 Kazalo mjesta. 511 Kazalo orgulja. 514 Kazalo orgulj a bez pedala. 514 Kazalo pozitiva s pedalom. 514 Kazalo pozitiva (bez pedala). 514
Summary 481 Summary Until the second half of the 20th century, very few authors dealt with organ building in Croatia. In these rare works, the authors wrote about particular instru ments. The articles were published in Katolički List or in Sveta Cecilija in the form of reports on the testing and installation of organs. Although sporadic archival re search material on organs in certain churches was published, a great deal of infor mation stored in parishes and archives throughout Croatia remained to be pro cessed in a scientific manner. In fact, Croatia was in possession of a number of organs and Chair organs which were not being cared for properly. Not even a proper inventory was made. The existing organs in Croatia were under the care of the authorised personnel of various churches and chapels. Only occasionally was the value of a particular in strument mentioned, simply because it belonged to “olden times”. The first suc cessful attempt to protect the organs came as a spontaneous response to the Austro-Hungarian Army’s endeavour to commandeer bells and the organ pipes. Dr. Janko Barle, Fr. Frane Bulić and Franjo Dugan the elder were responsible for the preservation of these organs. Such was the situation until the beginning of 1960. Around 1965 the acade mician Ladislav Saban began his intensive study of organ builders. As well as working in the Croatian archives, he ventured outside and gathered information on organs. From 1972 until 1975 he led the work of listing the instruments in Croatia, which was organised by the then active Institute for the Conservation of
Cultural Monuments of the Socialist Republic of Croatia. The list included all existing instruments, organs and Chair organs in churches and chapels throughout Croatia, so that 774 instruments were recorded. Such a substantial number of instruments made it necessary to classify them, as well as to determine their value as cultural monuments. Ladislav Saban and his as sociates were able to accomplish this rather extensive work from 1972 to 1975. Saban developed a scheme to categorise organs in terms of their status as protected monuments for continental Croatia, while the organ specialist Božidar Grga worked out a related categorisation for the coastal region. Thanks to this action, the restoration of the oldest and the most threatened organs began.
482 Summary The academician L. Saban published a number of articles up to his death in 1985, whereby he established, according to contemporary organ principles, a mon ument fund. In many of his articles he elaborated on almost all the organ work shops that were in operation in Croatia. Respecting the chorological succession of active workshops, he categorised them according to the areas where they were situ ated. Thus, in two of his papers he dealt with the organ builders of Varaždin, and in one paper he wrote about the organs of Osijek. Other significant works of his were monographs on the organ builders A. Weiner and P. Nakić, and on the Moscatelli family which was involved in organ building. In most of his articles Saban deals with particular instruments, and the historical and cultural events that accompa nied their creation. The works of all these predecessors, especially Saban, has made it possible for a new work to be written on the history of organ workshops in Croatia. The ideas of these authors, as well as an observation of the existing instruments, have helped to give shape to this book, which deals with organ builders who devoted their activities to Croatia, either permanently or at least in one significant period. It is possible to trace the continual presence of organs and organ building in Croatia from the 14th century until the present day. Only 72 years after the Milan Council in 1287, whereby the Roman Catholic Church officially allowed the use of organs on its premises, did the first organs in Zagreb (in Gradec, a part of Zagreb) appear. We know all
about the instrument indirectly through mention of “the organ player Nikola of St. Mark’s Church in Gradec”, in 1359. From that time we can fol low the continual building of organs in churches throughout Croatia. The building of organs, as well as the development of this craft in Croatia, shows specific characteristics, which allows us to divide the whole process into six building periods. The first building period includes the period from the 14th century until the end of the 16th century, during which builders from foreign countries built the in struments, none of which has survived. The second building period starts from the end of the 16th century and con tinues until the first half of the 17th century, when, besides foreign craftsman, a na tive organ builder emerged by the name of Simeon (Simun) Lupino. None of the instruments has been conserved. The third building period begins in 1640, when Nikola Vrgadić Lovrin (Nikola Vergadin, Nicolň Lupini, Nicolň dell’Organo) was building organs in Šibenik, which exist even today, although they have been reconstructed. In the 18th century the domination of foreign builders diminishes, and the Croatian organ builders Petar Nakić , Antonius Weiner and Cirijak Jäger appear on the scene. The fourth building period was marked by the appearance of the first fam ily workshop in Croatia in the second half of the 18th century. The family work shop of Domenico and Gaetano Moscatelli was active until 1822.
Summāru 483 The fifth building period begins in the first half of the 19th century and rep resents the continued building activity of Croatian organ builders, undertaken in several family workshops. Every founder of a family workshop came to Croatia as a skilled craftsman and passed on his skills to the next generation. The workshops of G.G. Steininger and I. Petter were registered in Varaždin, while those of P. Pumpp and F. Seibier were registered in Zagreb. The sixth building period began around 1870. In the 20th century, the pe riod was marked by the possibility of passing on the art of building to apprentices who were not members of a family workshop. The most famous firm was Heferer, which was active in Croatia from 1868, first in Karlovac, and from 1870 in Zagreb. Along with Heferer, various firms appeared, although they soon disappeared: Fabing in Osijek, Erhatić in Križevci, Šimenc, Dobnik, Lindauer and Majdak in Zagreb, as well as Braun in Varaždin. Organ building in Croatia was formed by the building skills of the organ builders, who in turn were influenced by the areas they had come from. From the 18th century, two mayor influences were apparent, which in turn were connected to the centuries’ long political division of Croatia between the Habsburg crown and Venice. The Venetian influence is seen in the work of Petar Nakić, Croat born, who learned his craft in Venice. From the 18th century to the beginning of the 20th cen tury, his building craft was dominant throughout the coastal region of Croatia. Be sides leaving us his instruments, his influence was also
felt in the work of his pupils Nicolň, Domenico and Gaetano Moscatelli, but especially through those who in herited Nakić’s building skills, Francesco Dazzi the elder, Gaetano, Antonio and Agostino Callido, and the members of the Bazzani family. In continental Croatia various influences were present, but their common denominator was the Central European influence. In the 18th century, the Austrian influence was brought by Antonius Weiner, born in Varaždin, but who was schooled in Graz, while the Franciscan Cirijak Jäger was schooled in southern Germany. In the 19th century many foreign organ builders came and stayed in Croatia, so that their influence in organ building became widespread throughout the coun try. Georg Gotthard Steininger came from Hungary, Paul (Pavao) and Johann (Ivan) Pumpp, Andrija, Lorenz (Lovro) and Ferdo Karlo Fabing came from Apatin, Franz Seibier came from Moravia, Ignatz and Josip Petter, and Vaclav (Venceslav) Holub came from Bohemia, Josip Papa the elder and Josip Papa the younger, Josip, Viktor and Branko Erhatić, Sebastijan and Juraj Dobnik came from Slovenia, Antun Šimenc and the owners of the firm Heferer - Michael (Mijo) and Ferdo Heferer, August Faulend Heferer and Ivan Faulend Heferer - originated in
484 Summary Austria. By the end of the 20th century, Wolfgang Julius Braun arrived in Croatia from Germany. By making these instruments, many of which still exist today, these builders contributed to substantial cultural and musical development in this region. These instruments trained the ears of the common people, during church celebrations in praise of God, thus also inspiring many composers to write and cultivate Croatian church music. All of the above, except P. Nakie, both worked and lived in Croatia, and also owned their workshops, so therefore they are considered to be Croatian organ builders. In this great body of work of Croatian organ builders, it is possible to detect all the various changes in artistic taste, as well as technical solutions in the building process of organs. The changes came from neighbouring countries, as far as south ern Germany. The best instruments of different builders are also striking examples of various influences and endeavours in Croatian organ building. Recognisable are the building principles of the Renaissance, early Baroque, Baroque, Classicism, Romanticism and Modernism. By Modernism we mean the building principles that came about at the beginning of the 20th century after the Alsace Reform. Music instruments of national, as well as foreign, builders in Croatia repre sent a large collection of instruments of which the most significant require continu ous efforts aimed at conservation, maintenance and restoration. A large number of these instruments are part of the protected heritage because they were built before 1900. The end
of the 20th century brought new criteria for including more recent instruments into the category of cultural monuments. Up until now, a significant number of instruments in Croatia has been reno vated (conserved, improved, restored and reconstructed). This work has been done by national as well as foreign organ builders. The work was better accomplished when it was done in cooperation with organ specialists. From the year 2000, the number of organs undergoing renovation has risen. This is being done with the help of the Service for the Conservation of Cultural Monuments (of the Conserva tion Department of the Republic of Croatia), organ specialists and organ restora tion experts. From 1970 until 1995, twenty organs were renovated, but only two of these were built by Croatian organ builders. The last ten years have been favourable for Croatian organ makers, because more instruments have been restored in this period than in all the years before. The most important works of Croatian builders can be seen in the List of In struments for Renovation and Supervision, which is found at the end of the chapter “Renovated instruments in Croatia”. The mentioned fifty instruments show the de velopment of the art of organ making in Croatia. They deserve further intensive elaboration. The owners need to be advised that they are in possession of instru ments of special monument value, and expert advice and material help should be
Summary 485 offered. The conservation departments should find a way to keep track of these in struments in order to avoid any unwanted reconstruction or even removal.1 Contin uous maintenance of these inherited instruments should follow even after renova tion, so that taxpayers’ money and that of the congregation is not spent in vain. The renovated instruments require special maintenance. The money spent on the instruments, however substantial the amount, is wasted if the renovated in strument is not taken care of or properly maintained. It is correct to assume that a small amount of money spent over a period of time stops its deterioration. In this way, we can avoid the loss of substantial amounts of money for expensive organ renovation. These renovated old instruments have great importance for the people in the area. Not only may liturgies or masses be held, but also specific musical happen ings, like courses for church organists, or even specialised festivals and seminars for old music. Such use of these renovated instruments can instil new musical life in the area. Let us not forget that today a part of the tourist attraction is based on cultural values, which includes these antique instruments. For instance, Saint Florian in Austria is proud to possess the Krizman organ that was used by the com poser Anton Bruckner, while tourists travel to Bologna to see the oldest conserved organ in Europe, built between 1470 and 1475 by Lorenzo di Giacomo da Prato in the Saint Petronio basilica. The organ represents the ultimate in its craft, but it also expresses the artistic
strength of the area it comes from. During its construction, a key role is played by the organ maker himself, who has to draw a concept of the instrument according to the acoustics of the room and also has to physically install the organ in the room. Art specialists (they are often respected architects) work out the final exterior of the organ, which is finalised by carpenters, while ornamentation is completed by artists. The organ builder has not only to be an expert in wood and metal, but also has to be well acquainted with the laws of mechanics and acoustics, and besides all this he has to have a musical ear and possess a musical education. Therefore, it is no wonder that organs have always been a very expensive instrument throughout the world. Even the acquisition of smaller instruments required substantial ex pense. When, on the other hand, large organs were ordered, generous donations were requested from various church and lay dignitaries. In Croatia, a country mate rially exhausted by many wars, it was very difficult to acquire such an expensive instrument. Croatian organ builders have, over the last 250 years, by making a con1 The biggest changes came under the influence of the Caecilian movement between the two world wars and even later, with the good intention of improving organs and adapt ing them to the new liturgical and musical demands. Specific antique registers were re moved and replaced with new romantic ones.
48Ó Summary scious effort and many sacrifices, built many remarkable organs. At least twenty of their instruments require urgent intervention and preservation. Such a large num ber of expensive interventions are a financial burden, which the official institutions of Croatia cannot cover by themselves. Therefore, it would be a good idea to en able donors and sponsors to enjoy tax exemptions in order to save these valuable instruments. By creating efficient financial mechanisms, which in turn makes it possible to conserve these national and cultural treasures, Croatia shows that it is part of Eu ropean culture. This is very important, because Croatian organ builders have ful filled an admirable task in the making of the most “European” musical instrument - the organ. Prevela na engleski Renata Vrdoljak
Sažetak knjige 469 VI. SAŽETAK KNJIGE Do početka druge polovine 20. stoljeća malen se broj autora bavio temama vezanim uz gradnju orgulja u Hrvatskoj i njihovim graditeljima. U malobrojnim radovima autori su se pretežno bavili pojedinim glazbalima. Članci su objavljivani u Katoličkom listu ili u časopisu Sveta Cecilija, najčešće kao izvještaji о postav ljanju ili kolaudaciji orgulja. Tek su u nekoliko radova razni pisci objavili rezultate sporadičnih arhivskih istraživanja о orguljama pojedinih crkava. Mnogo podataka u vizitacijama, spomenicama župa i arhivima diljem Hrvatske čekalo je da bude obrađeno metodama suvremene znanosti. Istovremeno s takvim stanjem arhivskih istraživanja, u Hrvatskoj je posto jao veliki fond orgulja i pozitiva, а о njemu se nije vodila odgovarajuća briga. Štoviše, nije bila provedena ni inventarizacija. Cijeli postojeći fond orgulja u Hrvatskoj bio je prepušten brizi nadležnih osoba koje su upravljale pojedinim crkvama i kapelama. Samo je ponegdje bila prisutna svijest о vrijednosti nekog instrumenta zbog njegovog postojanja “još iz davnine”. Prva vidljiva i uspjela nastojanja da se zaštite orgulje javljaju se kao spontani odgovor na opasnost rekviriranja zvona i orguljskih kositrenih cijevi za potrebe austro-ugarske vojske tijekom I. svjetskog rata. Dr. Janko Barié, don Frane Bulić i Franjo Dugan st. najzaslužniji su da tom prigodom nije došlo do masovne devastacije orgulja. Takvo stanje je vladalo do početka šezdesetih godina 20. stoljeća. Oko 1965. godine se akademik Ladislav Saban počeo intenzivno baviti istraživanjem građe о graditeljima
orgulja u hrvatskim arhivima. Istovremeno s arhivskim radom, obilazio je teren sakupljajući podatke. Od 1972. do 1975. godine vodio je akciju popisivanja instrumentarija u Hrvatskoj, koju je organizirao tadašnji Re publički zavod za zaštitu spomenika kulture Socijalističke Republike Hrvatske. Popisom su obuhvaćena sva dostupna glazbala, orgulje i pozitivi, u crkvama i kapelama Hrvatske. Evidentirano je 774 instrumenta. Tako velik postojeći fond glazbala tražio je rad na određivanju spomeničkog fonda te izradu spomeničke kategorizacije. Ladislav Saban sa suradnicima Popisa obavio je taj opsežan posao u razdoblju od 1972. do 1975. godine. Predlagač kategorija spomeničke zaštite za područje kontinentalne Hrvatske bio je L. Saban. Prijedlog kategorizacije za područje obalne Hrvatske izradio je organološki stručnjak Božidar Grga. Zahva-
470 Sažetak knjige Ijujući toj akciji, započelo se s restauratorskim zahvatima najstarijih i najugro ženijih glazbala. Akademik L. Šabanje do smrti 1985. godine objavio niz članaka, u kojima je prema suvremenim organološkim principima odredio spomenički fond. Uz to je u većem broju radova obradio gotovo sve orguljarske radionice koje su djelovale u Hrvatskoj. Poštujući kronološki slijed djelovanja radionica, objedinio ih je pripad nošću sredinama u kojima su djelovale. Tako je u dva rada obradio varaždinske graditelje, a u jednom orgulje grada Osijeka. Značajni su radovi monografskog tipa о graditeljima A. Weinern, P. Nakiću te о graditeljskoj obitelji Moscatelli. U većem se broju članaka Šaban bavio pojedinim instrumentima i povijesno-kulturnim zbivanjima oko njihova nastanka. Zahvaljujući radovima svih prethodnika, a posebice Šabanovim radovima, bilo je moguće pristupiti pisanju povijesti orguljarskih radionica u Hrvatskoj. Uvid u spoznaje njihovih autora, kao i uvid u cjelokupni postojeći instrumentarij, oblikovao je građu ove knjige, koja se bavi graditeljima koji su svoju djelatnost trajno ili barem u jednom značajnom periodu vezali za Hrvatsku. Pojavu i gradnju orgulja u Hrvatskoj moguće je pratiti u kontinuitetu od 14. stoljeća do danas. Samo 72 godine poslije Milanskog koncila održanog 1287. godine, kojim je Katolička crkva službeno dopustila upotrebu orgulja u svojim prostorima, u Zagrebu su na tadašnjem Gradecu postojale prve orgulje. Za taj in strument se zna posredno, preko spomena imena orguljaša Nikole, orguljaša crkve sv. Marka na Gradecu, 1359. godine. Od
tada se može kontinuirano pratiti nastajanje glazbala u hrvatskim crkvenim prostorima. Gradnja orgulja i proces razvoja graditeljstva orgulja u Hrvatskoj pokazuju određene karakteristike, koje su uvjetovale podjelu tog procesa na šest graditelj skih razdoblja. Prvo graditeljsko razdoblje obuhvaća period od 14. do pred kraj 16. stoljeća, u kojem u Hrvatskoj grade strani graditelji. Instrumenti iz toga razdoblja nisu sačuvani. Drugo graditeljsko razdoblje obuhvaća kraj 16. i prvu polovinu 17. stoljeća, kada se uz strane majstore pojavljuje i prvi domaći orguljar, Simeone (Simun) Lupino. Instrumenti nisu sačuvani. Treće graditeljsko razdoblje započinje 1640. godine, kada Nikola Vrgadić Lovrin (Nikola Vergadin, Nicolň Lupini, Nicolň dell’Organo) gradi orgulje u Šibeniku, koje pregrađene postoje i danas. U 18. stoljeću se smanjuje izrazita dominacija stranih orguljara. Djeluju hrvatski orguljari Petar Nakić, Antonius Weiner i Cirijak Jäger. Četvrto graditeljsko razdoblje označila je pojava prve obiteljske radio nice u Hrvatskoj u drugoj polovini 18. stoljeća. Obiteljska radionica Domenica i Gaetana Moscatellija djelovala je do 1822. godine.
Sažetak knjige 471 Peto graditeljsko razdoblje počinje u prvoj polovini 19. stoljeća i predsta vlja početak kontinuirane graditeljske djelatnosti hrvatskih graditelja. Djelatnost ne zamire, zahvaljujući istovremenom postojanju po nekoliko obiteljskih radio nica. Svaki osnivač obiteljske radionice u Hrvatsku dolazi kao izučen majstor i svoje znanje prenosi na sljedeće koljeno. Evidentirano je postojanje radionica G. G. Steiningera i I. Pettera u Varaždinu te P. Pumppa i F. Seiblera u Zagrebu. Šesto graditeljsko razdoblje započinje oko 1870. godine. U 20. stoljeću ga obilježava mogućnost prenošenja graditeljskog znanja na učenike koji nisu članovi obiteljske radionice. Najznačajnija je tvrtka Heferer, koja u Hrvatskoj djeluje od 1868. godine, prvo u Karlovcu, a od 1870. u Zagrebu. Uz nju se pojavljuju i nestaju tvrtke Fabing u Osijeku, Erhatić u Križevcima, Šimenc, Dobnik, Lindauer і Majdak u Zagrebu te Braun u Varaždinu. Graditeljstvo orgulja u Hrvatskoj nastajalo je pod utjecajima graditeljskog umijeća sredina iz kojih su dolazili orguljari. Od 18. stoljeća nadalje vidljiva su dva osnovna utjecaja povezana s višestoljetnom političkom podjelom Hrvatske između habsburške krune i Venecije. Venecijanski utjecaj se ostvaruje kroz djelatnost Petra Nakića, po rođenju Hrvata, koji je izučio zanat u Veneciji. Njegov graditeljski utjecaj ostaje prepo znatljiva dominanta u obalnom području Hrvatske od 18. do početka 20. stoljeća. To se, osim kroz njegove instrumente, u Hrvatskoj iskazuje i kroz djelatnost nje govih učenika Nicolňa, Domenica i Gaetana Moscatellija te učenika i
nasljednika Nakićeva graditeljskog umijeća Francesca Dazzija st., Gaetana, Antonija i Agosti na Callida te članova obitelji Bazzani. U kontinentalnoj Hrvatskoj utjecaji su dolazili s više strana, ali svi pod zajedničkim nazivnikom srednjoeuropskog graditeljskog ozračja. U 18. stoljeću utjecaj iz Austrije donosi Antonius Weiner, rođeni Varaždinac koji je zanat izučio u Grazu. Iz južne Njemačke utjecaj dolazi preko franjevca Cirijaka Jägera. U 19. stoljeću, dolaskom stranih graditelja koji ostaju ili duže borave u hrvatskim krajevima, povećava se broj sredina iz kojih struje utjecaji na graditelj stvo orgulja u Hrvatskoj. Iz Mađarske dolazi Georg Gotthard Steininger, iz Apatina Paul (Pavao) і Johann (Ivan) Pumpp te Andrija, Lorenz (Lovro) i Ferdo Karlo Fabing, iz Morav ske Franz Seibler, iz Češke Ignatz i Josip Petter te Vaclav (Venceslav) Holub, iz Slovenije Josip Papa st. i Josip Papa ml, Josip, Viktor i Branko Erhatić, Sebastijan i Juraj Dobnik, a iz Austrije Antun Šimenc te nositelji tvrtke Heferer - Michael (Mijo) i Ferdo Heferer, August Faulend Heferer i Ivan Faulend Heferer. Krajem 20. stoljeća u Hrvatsku iz Njemačke dolazi Wolfgang Julius Braun. Ovi su graditelji, gradeći instrumente od kojih mnogi srećom postoje i danas, znatno pridonijeli kulturnom, prije svega glazbenom napretku na prostoru Hrvatske. Njihovi su instrumenti svojim zvukom u vrijeme crkvenih obreda veličajući Boga, odgajali uho hrvatskoga puka i poticali mnoge hrvatske sklada-
472 Sažetak knjige telje па skladanje ili obrađivanje hrvatske crkvene glazbe. Svi nabrojeni graditelji, osim P. Nakića, djelovali su u Hrvatskoj, živeći i posjedujući svoje radionice u Hrvatskoj te ih se s pravom smatra hrvatskim graditeljima orgulja. U velikom opusu hrvatskih graditelja orgulja moguće je slijediti sve mijene umjetničkog ukusa i tehničkih rješenja u gradnji orgulja. Mijene su dolazile iz susjednih zemalja, najdalje iz južne Njemačke. Najuspjeliji instrumenti pojedinih graditelja su najčešće i najmarkantniji svjedoci određenih utjecaja i stremljenja u hrvatskom graditeljstvu orgulja. Prepoznatljivi su graditeljski principi renesanse, ranog baroka, baroka, klasicizma, romantike i moderne. Pod modernom se pod razumijevaju principi proizašli u graditeljstvu početkom 20. stoljeća, nakon Alza ške reforme. Glazbala domaćih graditelja te mnogi instrumenti stranih graditelja u Hrvat skoj predstavljaju golem instrumentarij, koji zahtijeva trajne napore oko održava nja, konzerviranja i restauriranja najznačajnijih primjeraka. Velik dio tih glazbala uključen je u spomeničku baštinu jer je izgrađen prije 1900. godine. Kraj 20. stoljeća donio je kriterije za uvrštenje i novijih glazbala u spomeničku kategoriju. U Hrvatskoj je do sada obnovljen (konzerviran, popravljen, saniran, restau riran i rekonstruiran) značajan broj glazbala. Te su radove izvodili domaći i strani orguljari. Stručnost tih zahvata bila je bolja kada se radilo u suradnji s organolozima. Od 2000. godine povećava se broj obnova orgulja koje se realiziraju kroz suradnju službe zaštite spomenika
kulture (Konzervatorskih odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske), organologa i orguljara-restauratora. U razdoblju od 1970. do 1995. godine, od dvadeset obnovljenih instru menata samo su dva sagradili hrvatski graditelji. Ovaj nepovoljan odnos na štetu baštine domaćih graditelja promijenjen je u sljedećih desetak godina paje obnov ljen i veći broj instrumenata hrvatskih orguljara. Najvažniji opusi hrvatskih graditelja pokazani su u Popisu instrumenata za program obnove i stalni nadzor, koji se nalazi na kraju poglavlja Obnovljeni instrumenti u Hrvatskoj. Navedenih pedesetak instrumenata pokazuje razvojnu liniju orguljarskog umijeća u Hrvatskoj. Oni zaslužuju intenzivnu organološku obradu. Njihove vlasnike treba neprestance upozoravati da imaju instrumente koji su posebno važni spomenici kulture i u brizi za njih treba im pružiti svu potrebnu stručnu i materijalnu pomoć. Konzervatorski odjeli bi trebali pronaći prihvatljiv način praćenja stanja tih instrumenata, kako se ne bi dogodile neželjene pregradnje ili čak odstranjivanja.1 Trajno praćenje stanja naslijeđenih instrumenata treba 1 Najviše je preinaka napravljeno pod utjecajem cecilijanskog pokreta između dva svjet ska rata, a i kasnije, u najboljoj namjeri “poboljšanja” povijesnih orgulja i njihovoj prila godbi novim liturgijskim i glazbenim zahtjevima. Tad su iz njih vadeni karakteristični povijesni registri i na njihovo su mjesto postavljani romantički. Pregrađivane su regi starske i svime trakture, povećavani opsezi manuala i pedala.
Sažetak knjige 473 provoditi i kada oni jednom budu obnovljeni, kako uložen veliki novac vjernika i poreznih obveznika ne bi bio potrošen uzalud. Posebnu brigu predstavlja održavanje obnovljenih instrumenata. Novac, ma koliko velika suma bila potrošena na uređenje, bačen je ako se obnovljenom glazbalu ne posveti dužna pažnja i ne osigura stalno održavanje, danas popularno zvano - servisiranje. Ponekad je teško povjerovati, ali točno je da više puta ulagane manje sume novca za tekuće održavanje instrumenata sprečavaju njihovo propada nje. Time se mogu izbjeći golemi izdaci za skupocjene zahvate obnove orgulja. Značenje restauriranih starih instrumenata za sredinu u kojoj se nalaze je veliko. Oko njih se osim liturgijskog sadržaja može organizirati niz specifičnih glazbenih zbivanja, poput tečajeva za crkvene orguljaše ili specijaliziranih festi vala stilskih koncerata i seminara za staru glazbu. Tako osmišljeno korištenje obnovljenih glazbala udahnut će novi glazbeni život samom glazbalu, ali i sredini koja ga posjeduje. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da se danas dio turističke ponude bazira na kulturnim vrijednostima, dakle i na postojanju spomeničkih glazbala. Primjereice, Sankt Florijan u Austriji se diči velikim Križmanovim orguljama na kojima je svirao skladatelj Anton Bruckner, a u Bolognu se putuje da bi se vidjele najstarije sačuvane orgulje u Europi, orgulje koje je od 1470. do 1475. godine gradio Lorenzo di Giacomo da Prato u bazilici San Petronia. Orgulje predstavljaju najviši domet obrta, ali i umjetničke snage sredine u kojoj nastaju. Prilikom njihovog
konstruiranja, ključnu ulogu ima orguljar, koji na temelju procjene akustičnosti prostora mora napraviti koncepciju instrumenta te konstruktivno riješiti problem fizičkog smještaja instrumenta u zadanom prostoru. Likovni stručnjaci (vrlo su često to ugledni arhitekti) tada razrađuju definitivni vanjski izgled orgulja, čiju realizaciju prepuštaju stolarima, a likovne ukrase i plastiku izrađuju likovni umjetnici. Graditelj orgulja, dakle orguljar, osim vrhunskog poznavanja drvne i metalske struke mora dobro poznavati fizikalne zakone mehanike i akustike, a uz sve to mora biti muzikalan i u dovoljnoj mjeri glazbeno obrazovan. Stoga nije čudno da su orgulje, gledajući kroz prošlost, svagdje u svijetu bile vrlo skup instrument. Već je i nabavka manjih instrumenata iziskivala znatna materijalna naprezanja. Kada su se nabavljale velike orgulje, tražile su se izdašne donacije visokih uglednika crkvenog i svjetovnog života. U Hrvatskoj, do današnjih dana materijalno iscrplji vanoj čestim ratnim sukobima, teško se dolazilo do tog tako skupocjenog instru menta. Stalnim svjesnim naporima i odricanjima domaćih naručitelja, hrvatski su graditelji u posljednjih 250 godina sagradili velik broj značajnih opusa. Bar dvadesetak njihovih glazbala u ovom trenutku zahtijeva hitnu intervenciju i spaša vanje. Tako velik broj skupih zahvata predstavlja financijski teret, koji službene institucije Republike Hrvatske ne mogu namiriti same. Stoga bi bilo dobro ozako niti ostvarivanje poreznih olakšica za pravne i fizičke osobe koje putem donator-
474 Sažetak knjige stva i sponzoriranja žele i mogu pomoći pri spašavanju vrijedne baštine hrvatskih graditelja orgulja. Oblikovanjem djelotvornih financijskih mehanizama koji omogućuju oču vanje nacionalnog kulturnog blaga, što bi trebalo po uzoru na razvijene države postići na visokoj državnoj razini, Hrvatska bi mogla i brigom о orguljama dokazati pripadnost kulturi zapadnih susjeda. Toje važno napraviti, jer su hrvatski graditelji ostvarili značajne dosege u gradnji “najeuropskijeg” muzičkog instru menta - orgulja.
Literaturo 501 VIII. LIT€RfìTURA ADELUNG, Wolfgang: Einführung in der Orgelbau, VEB Breitkopf Härtel Musikverlag, Leipzig, 1972. ANDREIS, Josip: Povijest hrvatske glazbe, knj. 4, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1989. ANDREIS, Josip: Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj (u: Andreis-Đurić-Klajn-Cvetko: Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji) Zagreb, 1962. ARMANO, Emin: Don Petar Nakič (Pietro Nocchini) utemeljitelj mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja, Ravnokotarski Cvit, Bulić, 1998. ARMANO, Emin: Vjenceslav (Vaclav) Holub graditelj orgulja iz Požege, Glazbe ni život Požege, Zbornik radova muzikoloških skupova 1998. i 1999., Pogla varstvo grada Požege, Požega, 2000, str. 7-24. ARMANO, Emin: Zur Geschichte der Orgelmusik in Kroatien, Die Kirchenmusik in Südosteuropa, Hans Schneider, 2003, տէր. 235-246, (Zbornik radova Među narodnog kongresa održanog u Temišvaru). ARMANO, Emin: O. Anzelmo Canjuga i spomeničko vrednovanje orgulja kapucinskog samostana u Osijeku, Kapucin o. Anseimo Canjuga, život i djelo, HAZU, Zagreb - Osijek, 2003, str. 123-137, (Zbornik radova znanstvenostručnog skupa). ARMANO, Emin: Gaetano Moscatelli i njegove orgulje u sjevernoj Hrvatskoj, (Referat na Međunarodnom simpoziju u Piranu). ARMANO, Emin: Orgulje u Hrvatskoj, hrvatski graditelji, restauriranje orgulja u Hrvatskoj (Referat na međunarodnom kongresu Orgulje kao europska kultur na baština, Varaždin, 2000.). ARMANO, Emin: Povijesne orgulje i školovanje orguljaša u Hrvatskoj (Referat na međunarodnom kongresu Orgulje kao europska kulturna baština, Varaždin, 2000.). ARMANO,
Emin: Orgulje kao europska kulturna baština, Međunarodni organološki kongres u Varaždinu, Sveta Cecilija, 3, Zagreb, 2000, str. 69. ARMANO, Emin: Rezolucija Varaždin 2000, Sveta Cecilija, 4, Zagreb, 2000., str. 101-102. ARMANO, Emin: Dokumenti međunarodnog kongresa Orgulje kao europska kulturna baština, Sveta Cecilija, 1, Zagreb, 2001, str. 15-16.
502 Literatura ARMANO, Emin: O radu povjerenstva za zaštitu orgulja pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Sveta Cecilija, 3, Zagreb, 2001, str. 68-69. ARMANO, Emin: Pet godina Ljetne orguljaške škole u Šibeniku, Glazba i bašti na, Zbornik u čast Lovri Županoviću, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik, 2002, str. 49-74. ARMANO, Emin: Izvještaj о radu povjerenstva za zaštitu orgulja (2000. - 2001.) (Za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske). ARMANO, Emin: Obnova orgulja L. Fabinga iz 1871. godine u crkvi sv. Jakova Kapucinskog samostana u Osijeku, 170 str., Projekt obnove i dokumentacija nastala prilikom obnove i tehničkog preuzimanja instrumenta (za Konzerva torski odjel u Osijeku i za Hrvatsko društvo intelektualki). ARMANO, Emin: Projekt obnove fisharmonike P. Titza u župi sv. Mihaela ark. u Osijeku, տէր. 9 (za Konzervatorski odjel u Osijeku i za Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad, Osijek). ARMANO, Emin: О obnovi i održavanju orgulja (za biskupijska glasila i glasila redovničkih zajednica). ARMANO, Emin: Izvještaj о radu povjerenstva za zaštitu orgulja 2001 ֊2003. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske). ARMANO, Emin: Izvješće о obilasku orgulja Đakovačke i srijemske biskupije 2001.-2003. godine, 37 str. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske) ARMANO, Emin: Izvješće о obilasku orgulja Varaždinske biskupije 2004. godi ne, 11 str. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske) ARMANO, Emin: Obnova orgulja Braće Rieger op. 575 u Franjevačkom samo stanu u Koprivnici, siječanj 2005. (za Konzervatorski odjel
u Zagrebu). ARMANO, Emin: Obnova orgulja Milana Majdaka iz 1940. godine u župnoj crkvi Sv. Marije od Pohoda u Cirkveni, veljača 2005. (za Konzervatorski odjel u Zagrebu i za Župni ured Sv. Marije od pohoda u Cirkveni). BABAROVIĆ, Ivo: Orgulje u Nerežišću, 5v. Cecilija, Zagreb, 1943. BAČIČ, Stanko: Visovački franjevci u skradinskoj biskupiji, Knjižnica zbornika “Kačič”, sv. XX, Split, 1991. BIZJAK, Milko - ŠKULJ, Edo: Orgle na Slovenskem, Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1985. BONUZZI, A.: Storia dell’Arte organaria in Italia., Milano, 1889. BULIČ, don Frane: Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, 5v. Cecilija, Zagreb, 1918. CARUANA, L: L’Arte degli organi nel Friuli-Venezia Giulia, L’Archidiocesi di Gorizia, Udine, 1973. CELEGHIN, L.: La scuola organaria veneta nelle Marche, Numero unico d’Inau gurazione dello Storico Organo restaurato, 1974.
Literatura 503 CVITANOVIĆ, fra Gabre: Građa za povijest Promadano alli capitoli e congre gazioni dalli guardiani del loro governo, u I. dijelu “Messe dette” (Čitane mise). CVITANOVIĆ, fra Gabre: Građa za povijest Provincije Presv. Otkupitelja a osobito franj, samostana u Makarskoj, rukopis iz samostanske knjižnice. DUGAN, Franjo: Nauk о glazbalima, Zagreb, 1944, str. 144. Enciklopedija Likovnih Umjetnosti, Leksikografski zavod FNRJ Zagreb, 1959. EBERSTALLER, Oskar: Orgeln und Orgelbauer in Österreich, Graz-Köln, 1955. ELLERHORST; Winfred: Handbuch der Orgelkunde, Frits Knuf, Buren, 1975. FAULEND-HEFERER, Ivan: Nakićeve orgulje iz 1762. u samostanskoj crkvi sv. Frane u Šibeniku. Tehničko-akustička analiza. Restauracija. Arti musices, 4, Muzikološki zavod, Zagreb, 1973, str. 47-99. FERARI-CUPILI, Giuseppe: Apendice da Girolamo Dandolo La caduta di Vene zia, Venezia, 1857, տէր. 307. FISKOVIĆ, Cvito: Iz glazbene prošlosti Dalmacije, Mogućnosti, Split, 21/1974, 6-7, str. 711-464. FORER, Alois: Orgel in Österreich, Anton Scroll Co, Wien, 1973. FRANCESCHETTI, F.: Gaetano Callido Estense, Este, 1911. GAB UD, Vjekoslav: Orgulje “Kraljica instrumenata ” za crkvenu glazbu, Sračinec, 2003. GARBELO rn, Antonio: Pietro Nachini organare veneto, Antique Musicae Italicae Studiosi, Bologna, 1993. GLIUBICH, Simenone (LJUBIČ, Simun): Dizionario Biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna, 1856. GRGA, Božidar: Prikaz orgulja u crkvama Kotorske biskupije, Bašćinski glasi, knjiga 4, Omiš, 1995, str. 137-164. GRGIČ, Miljenko: Glazbena kultura u splitskoj katedrali 1750.-1940.,
Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 1997. HASELBÖCK, Hans: Orgelschatz in Niederösterreich, Manutiuspresse, 1972. HORVAT, Anđela: Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982. HORVAT, Anđela: Između gotike i baroka, Društvo povjesničara umjetnosti, knjiga XXII, Zagreb, 1975. HRŽENJAK, Juraj: Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj, Infor mator Zagreb, 1993. IVANČIČ, Stjepan: Povjesne crtice о samostanskom III redu sv. Frane u Dalma ciji, Zadar, 1910.
504 Literaturo KALOGJERA, Niko: Povjesne crtice о glazbenim prilikama splitske stolne crkve, Sv. Cecilija, 1924. KLOBUČAR, Anđelko: Nakić, u: Muzička enciklopedija LZH, Zagreb, 1963, str. 286. KLOTZ, Hans, Das Buch von der Orgel, Bärenreiter-Verlag, Kassel-Basel-Tours-Lon don, 1979. KOLENDIĆ, Petar: Mesto i godina rođenja don Petra Nakića, Prilozi za književ nost, jezik, istorijų i folklor, I, Beograd, 1921, str. 34-35. KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Ivan: Slovnik umjetnikah Jugoslavenskih, Zagreb, 1858. LAGO, Valentino: Memorie sulla Dalmazia, Venezia, 1869. Leksikon jugoslavenske muzike, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1984. Leksikon JLZ, Jugoslavenski leksikografski Zavod, Zagreb, 1974. LICHTENTHAL, P.: Dizionario e Bibliografìa della Musica, Milano, 1826. LUNELLI, Renato: Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell’arte organaria veneziana settecentesca, Archivo Veneto, 1942. LUNELLI, Renato: Der Orgelbau in Italien, Mainz, 1956. LUNELLI, Renato: Studi e Documenti di Storia Organarla Veneta, Firenza, 1973. MAHRENHOLZ, Christhard: Die Orgelregister ihre Geschichte und ihr Bau, Bärenreiter - Verlag, Kassel, 1930. MANTUANI, Josip: Frančišek Ksaver Križman: izdelovalec orgelj, Sv. Cecilija, Zagreb, 1926. MAROJEVIĆ, Ivo: Sadašnjost baštine, Zagreb, 1986. MATIJEVIČ, Ante: Neriješeni problemi orgulja u šibenskoj katedrali od njena početka do danas, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjet nosti u Zadru, sv. III, Zagreb, 1957. MANDITI, György: Vajdasági orgonák, Agape, 2002. MEDER, Jagoda: Orgulje u Hrvatskoj, Globus nakladni
zavod, Zavod za zaštitu spomenika kulture republike Hrvatske, Zagreb, 1992. METZ, Fabio: La musica a Pordenone, Pordenone, 1982. MISCHIATI, Oscar: L’organo della chiesa del Carmine di Lugo di Romagna, Pŕtron, Bologna, 1968. MONTICO, P. G.: L’Organo della Basilica di S. Μ. Gloriosa dei Frari, Venezia, 1928. Muzička Enciklopedija, 2. izdanje, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1971. MÜNGER, Fritz: Schweizer Orgeln von der Gotik bis zur Gegenwart, Verlag Krompholz Co., Bern, 1973.
Literaturo 505 Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji, 1974, Biskup ska Konferencija Jugoslavije Zagreb, 1975. OREB, Marin: Samostan sv. Frane u Šibeniku, Rad Instituta JAZU u Zadru, XII-XIV, Zadar, 1968. Organi restaurati del Friuli-Venezia Giulia, Direzione Regionale dell’istruzione e della Cultura, Centro Regionale di Catalogazione e Restauro dei Beni Cultu rali, Villa Manin di Passariano - Udine, 1994. Ostavština Ladislava Šabana, Odsjek za povijest hrvatske glazbe Hrvatske akade mije znanosti i umjetnosti. QU0IKA, Rudolf: Das Positiv in Geschichte und Gegenwart, Bärenreiter - Ver lag, Kassel und Basel, 1957. QUOIKA, Rudolf: Der Orgelbau in Böhmen und Mähren, Rheingold ֊ Verlag, Mainz, 1966. PARONI, Igino - BARBINA, Onorio: Arte organarla in Friuli, Editrice “Nuova Base”, Udine, 1973. PIERUCCI, A.: L’Organo settecentesco del B. Sante s il suo construttore, Rivista Il Beato Sante, n. 3, a. 45, marzo 1975. RADOLE, Giuseppe: L’Arte organaria in Istria, Casa Editrice Prof. Riccardo Pa tron, Bologna, 1969. ROBERTI, D. A: I vecchi organi della Basilica di S. Giustina, Numero Unico (.), Padova, 1928. SEVER SIGLHUBER, Višnja: Orgulje XVII stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvat skoj, Peristil, 8-9, Zagreb, 1965, str. 143-152. SERASSI, Giuseppe: Sugli organi letterel816, Pŕtron editore, Bologna, 1973. SMETS, Paul: Die Orgelregister ihr Klang und Gebrauch, Rheingold - Verlag Mainz, 1948. SOLDO, fra Josip: Samostan Majke od Milosti na Visovcu, Knjižnica zbornika Kačić II, 1968. Spomenici u Hrvatskoj, Ured za informacije Izvršnog vijeća sabora Narodne
republike Hrvatske, Zagreb, 1956. STIPČEVIĆ, Ennio: Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb, 1997. STOŠIĆ, don Krsto: Samostan i crkvafranjevaca konventualaca, rukopis iz 1930. SZIGETI, Kilián, Régi magyar orgonák Szeged, Zeneműkiadó Budapest, 1982. ŠABAN, Ladislav: Antonius Weiner organifex Zagrabiensis, Iz starog Zagreba, 5, Zagreb, 1974, տէր. 73-95. ŠABAN, Ladislav: Doprinos trojice Moscatella orguljarstvu Dalmacije, Radovi centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 21, Zadar, 1974, str. 217-260.
506 Literatura ŠABAN, Ladislav: Dva pozitiva 17. stoljeća u muzeju grada Varaždina, Godišnjak muzeja grada Varaždin, 4, Varaždin, 1970, str. 105-115. ŠABAN, Ladislav: Dva rijetka pozitiva 18. stoljeća u hrvatskom zagorju, Vijesti muzealaca, 2, Zagreb, 1969, str. 11-16. ŠABAN, Ladislav: Graditelj orgulja Petar Nakić i Šibenik, Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 13-14, Zadar, 1967, str. 401-432. ŠABAN, Ladislav: Graditelji orgulja u Varaždinu sredinom 19. stoljeća, Godiš njak gradskog muzeja, 6, Varaždin, 1981, str. 101-112. ŠABAN, Ladislav: Orgulje kapele sv. Florijana u Varaždinu, Vijesti muzealaca, 5, Zagreb, 1971, str. 25-29. ŠABAN, Ladislav: Orgulje mletačkog graditelja u Bednji, Vijesti muzealaca, 4, Zagreb, 1974, str. 63-69. ŠABAN, Ladislav: Spomeničke orgulje na području gornje Hrvatske, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 8-9, Zagreb, 1982/83, str. 107-119. ŠABAN, Ladislav: Starije orgulje Osijeka i njihovi graditelji, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 49, JAZU Zagreb, 1983, str. 631-652. ŠABAN, Ladislav: Stariji graditelji orgulja u gradu Varaždinu, Godišnjak grad skog muzeja, 5, Varaždin, 1975, str. 119-141. ŠABAN, Ladislav: Umjetnost i djela graditelja orgulja Petra Nakića u Dalmaciji i Istri, Arti musices, 4, Muzikološki zavod, Zagreb, 1973, str. 5-45. ŠABAN, Ladislav: Značajan primjer suvremenog restauriranja orgulja, Vijesti muzealaca, 3, Zagreb, 1974, str. 105-108. ŠABAN, Ladislav i BLAŽEKOVIČ, Zdravko: Pregled povijesti starijih orgulja Zagrebačke katedrale, Arti musices, 22, Zagreb,
1991, str. 3-40. ŠIROLA, Božidar: Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb, 1922. ŠKULJ, Edo: Orgle v Ljubljani, Mohorjeva družba, Celje, 1994. TUKSAR, Stanislav: Hrvatska glazbena terminologija u razdoblju baroka, Hrvat sko muzikološko društvo, Muzički informativni centar KDZ, Zagreb, 1992. VALE, Gastone: Pietro Nachini N,d.A. a. IV, III, 1927, str. 55-56. WURZBACH, Constat: Biographisches Lexikon des Keiserthums Österreich, Wien, 1869. ZANINOVIĆ, Antonin: Starije vijesti о orguljama u nekim dalmatinskim crkva ma, Sv. Cecilija, Zagreb, 1919, str. 141-144. Zapisnici Popisa orgulja 1972-75, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine. ZLATOVlC, fra Stipan: Franovci države Presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, str. 346. |
| adam_txt |
Sadržaj 7 SADfiŽnj Proslov 1. 9 Proslov 2. 10 Proslov drugom izdanju. 11 Kratice. 12 UVOD. 15 I. RAZVOJ ORGULJARS KIH RADIONICA. 19 Kriterij. 19 Opći povijesni okvir u Hrvatskoj. 22 Šest graditeljskih razdoblja. 23 Prvo razdoblje-Arhivski podaci о prvim instrumentima stranih graditelja. 24 Drugo razdoblje-Arhivski podaci о instrumentima prvih hrvatskih graditelja. 25 Treće razdoblje - Najstariji sačuvani instrumenti hrvatskih graditelja . 26 Četvrto razdoblje - Prva obiteljska radionica. 29 Peto razdoblje - Novi početak. 29 Šesto razdoblje - Poslije 1870.
godine. 31 Kratak pregled prikazanih razdoblja. 36 II. ZNAČAJKE GLAZBALA HRVATSKIH GRADITELJA. 39 Tipovi instrumenata hrvatskih graditelja. 39 1. Orgulje. 41 2. Orgulje bez pedala.42 3. Pozitiv s pedalom. 43 4. Pozitiv (bez pedala).43 Tehničke i umjetničke značajke. 43 Tehničke značajke. 43 Umjetničke značajke.44 Doprinos hrvatskih graditelja europskom orguljarstvu. 52 Prikladnost instrumenata hrvatskih graditelja za koncertnu uporabu. 53 III. ORGULJARSKE RADIONICE U HRVATSKOJ. 57 Uvodne napomene.57 Veće orguljarske radionice i njihovi
instrumenti. 60 Manje radionice. 369 Popis ostalih imena. 379 Karakteristični instrumenti hrvatskih orguljara. 385
8 Sodrioj IV. ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA I OBNOVA ORGULJA U HRVATSKOJ. 389 Razvoj zaštite orgulja u Europi.390 Razvoj zaštite orgulja u Hrvatskoj.396 Razdoblje nedefiniranog odnosa konzervatorske službe prema orguljama. 396 Razdoblje prepoznavanja orgulja kao spomenika kulture. 397 Put prema organološkoj stručnosti. 400 Put prema suvremenom organiziranju zaštite orgulja. 403 Procedura za obnovu povijesnih i spomeničkih orgulja. 405 Obnova orgulja u Hrvatskoj.408 Vrste postupaka obnove orgulja i pozitiva. 409 V. OBNOVLJENI INSTRUMENTI U HRVATSKOJ. 413 Popis i dispozicije obnovljenih orgulja i pozitiva. .414 A kako dalje?. 460 VI. SAŽETAK KNJIGE. 469 Zusammenfassung. 475 Summary. 481 ѴП.
DODATAK. 487 Dodatak poglavlju Orguljarske radionice u Hrvatskoj. 488 Dodatak poglavlju Obnovljeni instrumenti u Hrvatskoj. 490 ѴПІ. LITERATURA. 501 IX. KAZALA. 507 Kazalo imena. 507 Kazalo mjesta. 511 Kazalo orgulja. 514 Kazalo orgulj a bez pedala. 514 Kazalo pozitiva s pedalom. 514 Kazalo pozitiva (bez pedala). 514
Summary 481 Summary Until the second half of the 20th century, very few authors dealt with organ building in Croatia. In these rare works, the authors wrote about particular instru ments. The articles were published in Katolički List or in Sveta Cecilija in the form of reports on the testing and installation of organs. Although sporadic archival re search material on organs in certain churches was published, a great deal of infor mation stored in parishes and archives throughout Croatia remained to be pro cessed in a scientific manner. In fact, Croatia was in possession of a number of organs and Chair organs which were not being cared for properly. Not even a proper inventory was made. The existing organs in Croatia were under the care of the authorised personnel of various churches and chapels. Only occasionally was the value of a particular in strument mentioned, simply because it belonged to “olden times”. The first suc cessful attempt to protect the organs came as a spontaneous response to the Austro-Hungarian Army’s endeavour to commandeer bells and the organ pipes. Dr. Janko Barle, Fr. Frane Bulić and Franjo Dugan the elder were responsible for the preservation of these organs. Such was the situation until the beginning of 1960. Around 1965 the acade mician Ladislav Saban began his intensive study of organ builders. As well as working in the Croatian archives, he ventured outside and gathered information on organs. From 1972 until 1975 he led the work of listing the instruments in Croatia, which was organised by the then active Institute for the Conservation of
Cultural Monuments of the Socialist Republic of Croatia. The list included all existing instruments, organs and Chair organs in churches and chapels throughout Croatia, so that 774 instruments were recorded. Such a substantial number of instruments made it necessary to classify them, as well as to determine their value as cultural monuments. Ladislav Saban and his as sociates were able to accomplish this rather extensive work from 1972 to 1975. Saban developed a scheme to categorise organs in terms of their status as protected monuments for continental Croatia, while the organ specialist Božidar Grga worked out a related categorisation for the coastal region. Thanks to this action, the restoration of the oldest and the most threatened organs began.
482 Summary The academician L. Saban published a number of articles up to his death in 1985, whereby he established, according to contemporary organ principles, a mon ument fund. In many of his articles he elaborated on almost all the organ work shops that were in operation in Croatia. Respecting the chorological succession of active workshops, he categorised them according to the areas where they were situ ated. Thus, in two of his papers he dealt with the organ builders of Varaždin, and in one paper he wrote about the organs of Osijek. Other significant works of his were monographs on the organ builders A. Weiner and P. Nakić, and on the Moscatelli family which was involved in organ building. In most of his articles Saban deals with particular instruments, and the historical and cultural events that accompa nied their creation. The works of all these predecessors, especially Saban, has made it possible for a new work to be written on the history of organ workshops in Croatia. The ideas of these authors, as well as an observation of the existing instruments, have helped to give shape to this book, which deals with organ builders who devoted their activities to Croatia, either permanently or at least in one significant period. It is possible to trace the continual presence of organs and organ building in Croatia from the 14th century until the present day. Only 72 years after the Milan Council in 1287, whereby the Roman Catholic Church officially allowed the use of organs on its premises, did the first organs in Zagreb (in Gradec, a part of Zagreb) appear. We know all
about the instrument indirectly through mention of “the organ player Nikola of St. Mark’s Church in Gradec”, in 1359. From that time we can fol low the continual building of organs in churches throughout Croatia. The building of organs, as well as the development of this craft in Croatia, shows specific characteristics, which allows us to divide the whole process into six building periods. The first building period includes the period from the 14th century until the end of the 16th century, during which builders from foreign countries built the in struments, none of which has survived. The second building period starts from the end of the 16th century and con tinues until the first half of the 17th century, when, besides foreign craftsman, a na tive organ builder emerged by the name of Simeon (Simun) Lupino. None of the instruments has been conserved. The third building period begins in 1640, when Nikola Vrgadić Lovrin (Nikola Vergadin, Nicolň Lupini, Nicolň dell’Organo) was building organs in Šibenik, which exist even today, although they have been reconstructed. In the 18th century the domination of foreign builders diminishes, and the Croatian organ builders Petar Nakić , Antonius Weiner and Cirijak Jäger appear on the scene. The fourth building period was marked by the appearance of the first fam ily workshop in Croatia in the second half of the 18th century. The family work shop of Domenico and Gaetano Moscatelli was active until 1822.
Summāru 483 The fifth building period begins in the first half of the 19th century and rep resents the continued building activity of Croatian organ builders, undertaken in several family workshops. Every founder of a family workshop came to Croatia as a skilled craftsman and passed on his skills to the next generation. The workshops of G.G. Steininger and I. Petter were registered in Varaždin, while those of P. Pumpp and F. Seibier were registered in Zagreb. The sixth building period began around 1870. In the 20th century, the pe riod was marked by the possibility of passing on the art of building to apprentices who were not members of a family workshop. The most famous firm was Heferer, which was active in Croatia from 1868, first in Karlovac, and from 1870 in Zagreb. Along with Heferer, various firms appeared, although they soon disappeared: Fabing in Osijek, Erhatić in Križevci, Šimenc, Dobnik, Lindauer and Majdak in Zagreb, as well as Braun in Varaždin. Organ building in Croatia was formed by the building skills of the organ builders, who in turn were influenced by the areas they had come from. From the 18th century, two mayor influences were apparent, which in turn were connected to the centuries’ long political division of Croatia between the Habsburg crown and Venice. The Venetian influence is seen in the work of Petar Nakić, Croat born, who learned his craft in Venice. From the 18th century to the beginning of the 20th cen tury, his building craft was dominant throughout the coastal region of Croatia. Be sides leaving us his instruments, his influence was also
felt in the work of his pupils Nicolň, Domenico and Gaetano Moscatelli, but especially through those who in herited Nakić’s building skills, Francesco Dazzi the elder, Gaetano, Antonio and Agostino Callido, and the members of the Bazzani family. In continental Croatia various influences were present, but their common denominator was the Central European influence. In the 18th century, the Austrian influence was brought by Antonius Weiner, born in Varaždin, but who was schooled in Graz, while the Franciscan Cirijak Jäger was schooled in southern Germany. In the 19th century many foreign organ builders came and stayed in Croatia, so that their influence in organ building became widespread throughout the coun try. Georg Gotthard Steininger came from Hungary, Paul (Pavao) and Johann (Ivan) Pumpp, Andrija, Lorenz (Lovro) and Ferdo Karlo Fabing came from Apatin, Franz Seibier came from Moravia, Ignatz and Josip Petter, and Vaclav (Venceslav) Holub came from Bohemia, Josip Papa the elder and Josip Papa the younger, Josip, Viktor and Branko Erhatić, Sebastijan and Juraj Dobnik came from Slovenia, Antun Šimenc and the owners of the firm Heferer - Michael (Mijo) and Ferdo Heferer, August Faulend Heferer and Ivan Faulend Heferer - originated in
484 Summary Austria. By the end of the 20th century, Wolfgang Julius Braun arrived in Croatia from Germany. By making these instruments, many of which still exist today, these builders contributed to substantial cultural and musical development in this region. These instruments trained the ears of the common people, during church celebrations in praise of God, thus also inspiring many composers to write and cultivate Croatian church music. All of the above, except P. Nakie, both worked and lived in Croatia, and also owned their workshops, so therefore they are considered to be Croatian organ builders. In this great body of work of Croatian organ builders, it is possible to detect all the various changes in artistic taste, as well as technical solutions in the building process of organs. The changes came from neighbouring countries, as far as south ern Germany. The best instruments of different builders are also striking examples of various influences and endeavours in Croatian organ building. Recognisable are the building principles of the Renaissance, early Baroque, Baroque, Classicism, Romanticism and Modernism. By Modernism we mean the building principles that came about at the beginning of the 20th century after the Alsace Reform. Music instruments of national, as well as foreign, builders in Croatia repre sent a large collection of instruments of which the most significant require continu ous efforts aimed at conservation, maintenance and restoration. A large number of these instruments are part of the protected heritage because they were built before 1900. The end
of the 20th century brought new criteria for including more recent instruments into the category of cultural monuments. Up until now, a significant number of instruments in Croatia has been reno vated (conserved, improved, restored and reconstructed). This work has been done by national as well as foreign organ builders. The work was better accomplished when it was done in cooperation with organ specialists. From the year 2000, the number of organs undergoing renovation has risen. This is being done with the help of the Service for the Conservation of Cultural Monuments (of the Conserva tion Department of the Republic of Croatia), organ specialists and organ restora tion experts. From 1970 until 1995, twenty organs were renovated, but only two of these were built by Croatian organ builders. The last ten years have been favourable for Croatian organ makers, because more instruments have been restored in this period than in all the years before. The most important works of Croatian builders can be seen in the List of In struments for Renovation and Supervision, which is found at the end of the chapter “Renovated instruments in Croatia”. The mentioned fifty instruments show the de velopment of the art of organ making in Croatia. They deserve further intensive elaboration. The owners need to be advised that they are in possession of instru ments of special monument value, and expert advice and material help should be
Summary 485 offered. The conservation departments should find a way to keep track of these in struments in order to avoid any unwanted reconstruction or even removal.1 Contin uous maintenance of these inherited instruments should follow even after renova tion, so that taxpayers’ money and that of the congregation is not spent in vain. The renovated instruments require special maintenance. The money spent on the instruments, however substantial the amount, is wasted if the renovated in strument is not taken care of or properly maintained. It is correct to assume that a small amount of money spent over a period of time stops its deterioration. In this way, we can avoid the loss of substantial amounts of money for expensive organ renovation. These renovated old instruments have great importance for the people in the area. Not only may liturgies or masses be held, but also specific musical happen ings, like courses for church organists, or even specialised festivals and seminars for old music. Such use of these renovated instruments can instil new musical life in the area. Let us not forget that today a part of the tourist attraction is based on cultural values, which includes these antique instruments. For instance, Saint Florian in Austria is proud to possess the Krizman organ that was used by the com poser Anton Bruckner, while tourists travel to Bologna to see the oldest conserved organ in Europe, built between 1470 and 1475 by Lorenzo di Giacomo da Prato in the Saint Petronio basilica. The organ represents the ultimate in its craft, but it also expresses the artistic
strength of the area it comes from. During its construction, a key role is played by the organ maker himself, who has to draw a concept of the instrument according to the acoustics of the room and also has to physically install the organ in the room. Art specialists (they are often respected architects) work out the final exterior of the organ, which is finalised by carpenters, while ornamentation is completed by artists. The organ builder has not only to be an expert in wood and metal, but also has to be well acquainted with the laws of mechanics and acoustics, and besides all this he has to have a musical ear and possess a musical education. Therefore, it is no wonder that organs have always been a very expensive instrument throughout the world. Even the acquisition of smaller instruments required substantial ex pense. When, on the other hand, large organs were ordered, generous donations were requested from various church and lay dignitaries. In Croatia, a country mate rially exhausted by many wars, it was very difficult to acquire such an expensive instrument. Croatian organ builders have, over the last 250 years, by making a con1 The biggest changes came under the influence of the Caecilian movement between the two world wars and even later, with the good intention of improving organs and adapt ing them to the new liturgical and musical demands. Specific antique registers were re moved and replaced with new romantic ones.
48Ó Summary scious effort and many sacrifices, built many remarkable organs. At least twenty of their instruments require urgent intervention and preservation. Such a large num ber of expensive interventions are a financial burden, which the official institutions of Croatia cannot cover by themselves. Therefore, it would be a good idea to en able donors and sponsors to enjoy tax exemptions in order to save these valuable instruments. By creating efficient financial mechanisms, which in turn makes it possible to conserve these national and cultural treasures, Croatia shows that it is part of Eu ropean culture. This is very important, because Croatian organ builders have ful filled an admirable task in the making of the most “European” musical instrument - the organ. Prevela na engleski Renata Vrdoljak
Sažetak knjige 469 VI. SAŽETAK KNJIGE Do početka druge polovine 20. stoljeća malen se broj autora bavio temama vezanim uz gradnju orgulja u Hrvatskoj i njihovim graditeljima. U malobrojnim radovima autori su se pretežno bavili pojedinim glazbalima. Članci su objavljivani u Katoličkom listu ili u časopisu Sveta Cecilija, najčešće kao izvještaji о postav ljanju ili kolaudaciji orgulja. Tek su u nekoliko radova razni pisci objavili rezultate sporadičnih arhivskih istraživanja о orguljama pojedinih crkava. Mnogo podataka u vizitacijama, spomenicama župa i arhivima diljem Hrvatske čekalo je da bude obrađeno metodama suvremene znanosti. Istovremeno s takvim stanjem arhivskih istraživanja, u Hrvatskoj je posto jao veliki fond orgulja i pozitiva, а о njemu se nije vodila odgovarajuća briga. Štoviše, nije bila provedena ni inventarizacija. Cijeli postojeći fond orgulja u Hrvatskoj bio je prepušten brizi nadležnih osoba koje su upravljale pojedinim crkvama i kapelama. Samo je ponegdje bila prisutna svijest о vrijednosti nekog instrumenta zbog njegovog postojanja “još iz davnine”. Prva vidljiva i uspjela nastojanja da se zaštite orgulje javljaju se kao spontani odgovor na opasnost rekviriranja zvona i orguljskih kositrenih cijevi za potrebe austro-ugarske vojske tijekom I. svjetskog rata. Dr. Janko Barié, don Frane Bulić i Franjo Dugan st. najzaslužniji su da tom prigodom nije došlo do masovne devastacije orgulja. Takvo stanje je vladalo do početka šezdesetih godina 20. stoljeća. Oko 1965. godine se akademik Ladislav Saban počeo intenzivno baviti istraživanjem građe о graditeljima
orgulja u hrvatskim arhivima. Istovremeno s arhivskim radom, obilazio je teren sakupljajući podatke. Od 1972. do 1975. godine vodio je akciju popisivanja instrumentarija u Hrvatskoj, koju je organizirao tadašnji Re publički zavod za zaštitu spomenika kulture Socijalističke Republike Hrvatske. Popisom su obuhvaćena sva dostupna glazbala, orgulje i pozitivi, u crkvama i kapelama Hrvatske. Evidentirano je 774 instrumenta. Tako velik postojeći fond glazbala tražio je rad na određivanju spomeničkog fonda te izradu spomeničke kategorizacije. Ladislav Saban sa suradnicima Popisa obavio je taj opsežan posao u razdoblju od 1972. do 1975. godine. Predlagač kategorija spomeničke zaštite za područje kontinentalne Hrvatske bio je L. Saban. Prijedlog kategorizacije za područje obalne Hrvatske izradio je organološki stručnjak Božidar Grga. Zahva-
470 Sažetak knjige Ijujući toj akciji, započelo se s restauratorskim zahvatima najstarijih i najugro ženijih glazbala. Akademik L. Šabanje do smrti 1985. godine objavio niz članaka, u kojima je prema suvremenim organološkim principima odredio spomenički fond. Uz to je u većem broju radova obradio gotovo sve orguljarske radionice koje su djelovale u Hrvatskoj. Poštujući kronološki slijed djelovanja radionica, objedinio ih je pripad nošću sredinama u kojima su djelovale. Tako je u dva rada obradio varaždinske graditelje, a u jednom orgulje grada Osijeka. Značajni su radovi monografskog tipa о graditeljima A. Weinern, P. Nakiću te о graditeljskoj obitelji Moscatelli. U većem se broju članaka Šaban bavio pojedinim instrumentima i povijesno-kulturnim zbivanjima oko njihova nastanka. Zahvaljujući radovima svih prethodnika, a posebice Šabanovim radovima, bilo je moguće pristupiti pisanju povijesti orguljarskih radionica u Hrvatskoj. Uvid u spoznaje njihovih autora, kao i uvid u cjelokupni postojeći instrumentarij, oblikovao je građu ove knjige, koja se bavi graditeljima koji su svoju djelatnost trajno ili barem u jednom značajnom periodu vezali za Hrvatsku. Pojavu i gradnju orgulja u Hrvatskoj moguće je pratiti u kontinuitetu od 14. stoljeća do danas. Samo 72 godine poslije Milanskog koncila održanog 1287. godine, kojim je Katolička crkva službeno dopustila upotrebu orgulja u svojim prostorima, u Zagrebu su na tadašnjem Gradecu postojale prve orgulje. Za taj in strument se zna posredno, preko spomena imena orguljaša Nikole, orguljaša crkve sv. Marka na Gradecu, 1359. godine. Od
tada se može kontinuirano pratiti nastajanje glazbala u hrvatskim crkvenim prostorima. Gradnja orgulja i proces razvoja graditeljstva orgulja u Hrvatskoj pokazuju određene karakteristike, koje su uvjetovale podjelu tog procesa na šest graditelj skih razdoblja. Prvo graditeljsko razdoblje obuhvaća period od 14. do pred kraj 16. stoljeća, u kojem u Hrvatskoj grade strani graditelji. Instrumenti iz toga razdoblja nisu sačuvani. Drugo graditeljsko razdoblje obuhvaća kraj 16. i prvu polovinu 17. stoljeća, kada se uz strane majstore pojavljuje i prvi domaći orguljar, Simeone (Simun) Lupino. Instrumenti nisu sačuvani. Treće graditeljsko razdoblje započinje 1640. godine, kada Nikola Vrgadić Lovrin (Nikola Vergadin, Nicolň Lupini, Nicolň dell’Organo) gradi orgulje u Šibeniku, koje pregrađene postoje i danas. U 18. stoljeću se smanjuje izrazita dominacija stranih orguljara. Djeluju hrvatski orguljari Petar Nakić, Antonius Weiner i Cirijak Jäger. Četvrto graditeljsko razdoblje označila je pojava prve obiteljske radio nice u Hrvatskoj u drugoj polovini 18. stoljeća. Obiteljska radionica Domenica i Gaetana Moscatellija djelovala je do 1822. godine.
Sažetak knjige 471 Peto graditeljsko razdoblje počinje u prvoj polovini 19. stoljeća i predsta vlja početak kontinuirane graditeljske djelatnosti hrvatskih graditelja. Djelatnost ne zamire, zahvaljujući istovremenom postojanju po nekoliko obiteljskih radio nica. Svaki osnivač obiteljske radionice u Hrvatsku dolazi kao izučen majstor i svoje znanje prenosi na sljedeće koljeno. Evidentirano je postojanje radionica G. G. Steiningera i I. Pettera u Varaždinu te P. Pumppa i F. Seiblera u Zagrebu. Šesto graditeljsko razdoblje započinje oko 1870. godine. U 20. stoljeću ga obilježava mogućnost prenošenja graditeljskog znanja na učenike koji nisu članovi obiteljske radionice. Najznačajnija je tvrtka Heferer, koja u Hrvatskoj djeluje od 1868. godine, prvo u Karlovcu, a od 1870. u Zagrebu. Uz nju se pojavljuju i nestaju tvrtke Fabing u Osijeku, Erhatić u Križevcima, Šimenc, Dobnik, Lindauer і Majdak u Zagrebu te Braun u Varaždinu. Graditeljstvo orgulja u Hrvatskoj nastajalo je pod utjecajima graditeljskog umijeća sredina iz kojih su dolazili orguljari. Od 18. stoljeća nadalje vidljiva su dva osnovna utjecaja povezana s višestoljetnom političkom podjelom Hrvatske između habsburške krune i Venecije. Venecijanski utjecaj se ostvaruje kroz djelatnost Petra Nakića, po rođenju Hrvata, koji je izučio zanat u Veneciji. Njegov graditeljski utjecaj ostaje prepo znatljiva dominanta u obalnom području Hrvatske od 18. do početka 20. stoljeća. To se, osim kroz njegove instrumente, u Hrvatskoj iskazuje i kroz djelatnost nje govih učenika Nicolňa, Domenica i Gaetana Moscatellija te učenika i
nasljednika Nakićeva graditeljskog umijeća Francesca Dazzija st., Gaetana, Antonija i Agosti na Callida te članova obitelji Bazzani. U kontinentalnoj Hrvatskoj utjecaji su dolazili s više strana, ali svi pod zajedničkim nazivnikom srednjoeuropskog graditeljskog ozračja. U 18. stoljeću utjecaj iz Austrije donosi Antonius Weiner, rođeni Varaždinac koji je zanat izučio u Grazu. Iz južne Njemačke utjecaj dolazi preko franjevca Cirijaka Jägera. U 19. stoljeću, dolaskom stranih graditelja koji ostaju ili duže borave u hrvatskim krajevima, povećava se broj sredina iz kojih struje utjecaji na graditelj stvo orgulja u Hrvatskoj. Iz Mađarske dolazi Georg Gotthard Steininger, iz Apatina Paul (Pavao) і Johann (Ivan) Pumpp te Andrija, Lorenz (Lovro) i Ferdo Karlo Fabing, iz Morav ske Franz Seibler, iz Češke Ignatz i Josip Petter te Vaclav (Venceslav) Holub, iz Slovenije Josip Papa st. i Josip Papa ml, Josip, Viktor i Branko Erhatić, Sebastijan i Juraj Dobnik, a iz Austrije Antun Šimenc te nositelji tvrtke Heferer - Michael (Mijo) i Ferdo Heferer, August Faulend Heferer i Ivan Faulend Heferer. Krajem 20. stoljeća u Hrvatsku iz Njemačke dolazi Wolfgang Julius Braun. Ovi su graditelji, gradeći instrumente od kojih mnogi srećom postoje i danas, znatno pridonijeli kulturnom, prije svega glazbenom napretku na prostoru Hrvatske. Njihovi su instrumenti svojim zvukom u vrijeme crkvenih obreda veličajući Boga, odgajali uho hrvatskoga puka i poticali mnoge hrvatske sklada-
472 Sažetak knjige telje па skladanje ili obrađivanje hrvatske crkvene glazbe. Svi nabrojeni graditelji, osim P. Nakića, djelovali su u Hrvatskoj, živeći i posjedujući svoje radionice u Hrvatskoj te ih se s pravom smatra hrvatskim graditeljima orgulja. U velikom opusu hrvatskih graditelja orgulja moguće je slijediti sve mijene umjetničkog ukusa i tehničkih rješenja u gradnji orgulja. Mijene su dolazile iz susjednih zemalja, najdalje iz južne Njemačke. Najuspjeliji instrumenti pojedinih graditelja su najčešće i najmarkantniji svjedoci određenih utjecaja i stremljenja u hrvatskom graditeljstvu orgulja. Prepoznatljivi su graditeljski principi renesanse, ranog baroka, baroka, klasicizma, romantike i moderne. Pod modernom se pod razumijevaju principi proizašli u graditeljstvu početkom 20. stoljeća, nakon Alza ške reforme. Glazbala domaćih graditelja te mnogi instrumenti stranih graditelja u Hrvat skoj predstavljaju golem instrumentarij, koji zahtijeva trajne napore oko održava nja, konzerviranja i restauriranja najznačajnijih primjeraka. Velik dio tih glazbala uključen je u spomeničku baštinu jer je izgrađen prije 1900. godine. Kraj 20. stoljeća donio je kriterije za uvrštenje i novijih glazbala u spomeničku kategoriju. U Hrvatskoj je do sada obnovljen (konzerviran, popravljen, saniran, restau riran i rekonstruiran) značajan broj glazbala. Te su radove izvodili domaći i strani orguljari. Stručnost tih zahvata bila je bolja kada se radilo u suradnji s organolozima. Od 2000. godine povećava se broj obnova orgulja koje se realiziraju kroz suradnju službe zaštite spomenika
kulture (Konzervatorskih odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske), organologa i orguljara-restauratora. U razdoblju od 1970. do 1995. godine, od dvadeset obnovljenih instru menata samo su dva sagradili hrvatski graditelji. Ovaj nepovoljan odnos na štetu baštine domaćih graditelja promijenjen je u sljedećih desetak godina paje obnov ljen i veći broj instrumenata hrvatskih orguljara. Najvažniji opusi hrvatskih graditelja pokazani su u Popisu instrumenata za program obnove i stalni nadzor, koji se nalazi na kraju poglavlja Obnovljeni instrumenti u Hrvatskoj. Navedenih pedesetak instrumenata pokazuje razvojnu liniju orguljarskog umijeća u Hrvatskoj. Oni zaslužuju intenzivnu organološku obradu. Njihove vlasnike treba neprestance upozoravati da imaju instrumente koji su posebno važni spomenici kulture i u brizi za njih treba im pružiti svu potrebnu stručnu i materijalnu pomoć. Konzervatorski odjeli bi trebali pronaći prihvatljiv način praćenja stanja tih instrumenata, kako se ne bi dogodile neželjene pregradnje ili čak odstranjivanja.1 Trajno praćenje stanja naslijeđenih instrumenata treba 1 Najviše je preinaka napravljeno pod utjecajem cecilijanskog pokreta između dva svjet ska rata, a i kasnije, u najboljoj namjeri “poboljšanja” povijesnih orgulja i njihovoj prila godbi novim liturgijskim i glazbenim zahtjevima. Tad su iz njih vadeni karakteristični povijesni registri i na njihovo su mjesto postavljani romantički. Pregrađivane su regi starske i svime trakture, povećavani opsezi manuala i pedala.
Sažetak knjige 473 provoditi i kada oni jednom budu obnovljeni, kako uložen veliki novac vjernika i poreznih obveznika ne bi bio potrošen uzalud. Posebnu brigu predstavlja održavanje obnovljenih instrumenata. Novac, ma koliko velika suma bila potrošena na uređenje, bačen je ako se obnovljenom glazbalu ne posveti dužna pažnja i ne osigura stalno održavanje, danas popularno zvano - servisiranje. Ponekad je teško povjerovati, ali točno je da više puta ulagane manje sume novca za tekuće održavanje instrumenata sprečavaju njihovo propada nje. Time se mogu izbjeći golemi izdaci za skupocjene zahvate obnove orgulja. Značenje restauriranih starih instrumenata za sredinu u kojoj se nalaze je veliko. Oko njih se osim liturgijskog sadržaja može organizirati niz specifičnih glazbenih zbivanja, poput tečajeva za crkvene orguljaše ili specijaliziranih festi vala stilskih koncerata i seminara za staru glazbu. Tako osmišljeno korištenje obnovljenih glazbala udahnut će novi glazbeni život samom glazbalu, ali i sredini koja ga posjeduje. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da se danas dio turističke ponude bazira na kulturnim vrijednostima, dakle i na postojanju spomeničkih glazbala. Primjereice, Sankt Florijan u Austriji se diči velikim Križmanovim orguljama na kojima je svirao skladatelj Anton Bruckner, a u Bolognu se putuje da bi se vidjele najstarije sačuvane orgulje u Europi, orgulje koje je od 1470. do 1475. godine gradio Lorenzo di Giacomo da Prato u bazilici San Petronia. Orgulje predstavljaju najviši domet obrta, ali i umjetničke snage sredine u kojoj nastaju. Prilikom njihovog
konstruiranja, ključnu ulogu ima orguljar, koji na temelju procjene akustičnosti prostora mora napraviti koncepciju instrumenta te konstruktivno riješiti problem fizičkog smještaja instrumenta u zadanom prostoru. Likovni stručnjaci (vrlo su često to ugledni arhitekti) tada razrađuju definitivni vanjski izgled orgulja, čiju realizaciju prepuštaju stolarima, a likovne ukrase i plastiku izrađuju likovni umjetnici. Graditelj orgulja, dakle orguljar, osim vrhunskog poznavanja drvne i metalske struke mora dobro poznavati fizikalne zakone mehanike i akustike, a uz sve to mora biti muzikalan i u dovoljnoj mjeri glazbeno obrazovan. Stoga nije čudno da su orgulje, gledajući kroz prošlost, svagdje u svijetu bile vrlo skup instrument. Već je i nabavka manjih instrumenata iziskivala znatna materijalna naprezanja. Kada su se nabavljale velike orgulje, tražile su se izdašne donacije visokih uglednika crkvenog i svjetovnog života. U Hrvatskoj, do današnjih dana materijalno iscrplji vanoj čestim ratnim sukobima, teško se dolazilo do tog tako skupocjenog instru menta. Stalnim svjesnim naporima i odricanjima domaćih naručitelja, hrvatski su graditelji u posljednjih 250 godina sagradili velik broj značajnih opusa. Bar dvadesetak njihovih glazbala u ovom trenutku zahtijeva hitnu intervenciju i spaša vanje. Tako velik broj skupih zahvata predstavlja financijski teret, koji službene institucije Republike Hrvatske ne mogu namiriti same. Stoga bi bilo dobro ozako niti ostvarivanje poreznih olakšica za pravne i fizičke osobe koje putem donator-
474 Sažetak knjige stva i sponzoriranja žele i mogu pomoći pri spašavanju vrijedne baštine hrvatskih graditelja orgulja. Oblikovanjem djelotvornih financijskih mehanizama koji omogućuju oču vanje nacionalnog kulturnog blaga, što bi trebalo po uzoru na razvijene države postići na visokoj državnoj razini, Hrvatska bi mogla i brigom о orguljama dokazati pripadnost kulturi zapadnih susjeda. Toje važno napraviti, jer su hrvatski graditelji ostvarili značajne dosege u gradnji “najeuropskijeg” muzičkog instru menta - orgulja.
Literaturo 501 VIII. LIT€RfìTURA ADELUNG, Wolfgang: Einführung in der Orgelbau, VEB Breitkopf Härtel Musikverlag, Leipzig, 1972. ANDREIS, Josip: Povijest hrvatske glazbe, knj. 4, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1989. ANDREIS, Josip: Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj (u: Andreis-Đurić-Klajn-Cvetko: Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji) Zagreb, 1962. ARMANO, Emin: Don Petar Nakič (Pietro Nocchini) utemeljitelj mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja, Ravnokotarski Cvit, Bulić, 1998. ARMANO, Emin: Vjenceslav (Vaclav) Holub graditelj orgulja iz Požege, Glazbe ni život Požege, Zbornik radova muzikoloških skupova 1998. i 1999., Pogla varstvo grada Požege, Požega, 2000, str. 7-24. ARMANO, Emin: Zur Geschichte der Orgelmusik in Kroatien, Die Kirchenmusik in Südosteuropa, Hans Schneider, 2003, տէր. 235-246, (Zbornik radova Među narodnog kongresa održanog u Temišvaru). ARMANO, Emin: O. Anzelmo Canjuga i spomeničko vrednovanje orgulja kapucinskog samostana u Osijeku, Kapucin o. Anseimo Canjuga, život i djelo, HAZU, Zagreb - Osijek, 2003, str. 123-137, (Zbornik radova znanstvenostručnog skupa). ARMANO, Emin: Gaetano Moscatelli i njegove orgulje u sjevernoj Hrvatskoj, (Referat na Međunarodnom simpoziju u Piranu). ARMANO, Emin: Orgulje u Hrvatskoj, hrvatski graditelji, restauriranje orgulja u Hrvatskoj (Referat na međunarodnom kongresu Orgulje kao europska kultur na baština, Varaždin, 2000.). ARMANO, Emin: Povijesne orgulje i školovanje orguljaša u Hrvatskoj (Referat na međunarodnom kongresu Orgulje kao europska kulturna baština, Varaždin, 2000.). ARMANO,
Emin: Orgulje kao europska kulturna baština, Međunarodni organološki kongres u Varaždinu, Sveta Cecilija, 3, Zagreb, 2000, str. 69. ARMANO, Emin: Rezolucija Varaždin 2000, Sveta Cecilija, 4, Zagreb, 2000., str. 101-102. ARMANO, Emin: Dokumenti međunarodnog kongresa Orgulje kao europska kulturna baština, Sveta Cecilija, 1, Zagreb, 2001, str. 15-16.
502 Literatura ARMANO, Emin: O radu povjerenstva za zaštitu orgulja pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Sveta Cecilija, 3, Zagreb, 2001, str. 68-69. ARMANO, Emin: Pet godina Ljetne orguljaške škole u Šibeniku, Glazba i bašti na, Zbornik u čast Lovri Županoviću, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik, 2002, str. 49-74. ARMANO, Emin: Izvještaj о radu povjerenstva za zaštitu orgulja (2000. - 2001.) (Za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske). ARMANO, Emin: Obnova orgulja L. Fabinga iz 1871. godine u crkvi sv. Jakova Kapucinskog samostana u Osijeku, 170 str., Projekt obnove i dokumentacija nastala prilikom obnove i tehničkog preuzimanja instrumenta (za Konzerva torski odjel u Osijeku i za Hrvatsko društvo intelektualki). ARMANO, Emin: Projekt obnove fisharmonike P. Titza u župi sv. Mihaela ark. u Osijeku, տէր. 9 (za Konzervatorski odjel u Osijeku i za Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad, Osijek). ARMANO, Emin: О obnovi i održavanju orgulja (za biskupijska glasila i glasila redovničkih zajednica). ARMANO, Emin: Izvještaj о radu povjerenstva za zaštitu orgulja 2001 ֊2003. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske). ARMANO, Emin: Izvješće о obilasku orgulja Đakovačke i srijemske biskupije 2001.-2003. godine, 37 str. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske) ARMANO, Emin: Izvješće о obilasku orgulja Varaždinske biskupije 2004. godi ne, 11 str. (za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske) ARMANO, Emin: Obnova orgulja Braće Rieger op. 575 u Franjevačkom samo stanu u Koprivnici, siječanj 2005. (za Konzervatorski odjel
u Zagrebu). ARMANO, Emin: Obnova orgulja Milana Majdaka iz 1940. godine u župnoj crkvi Sv. Marije od Pohoda u Cirkveni, veljača 2005. (za Konzervatorski odjel u Zagrebu i za Župni ured Sv. Marije od pohoda u Cirkveni). BABAROVIĆ, Ivo: Orgulje u Nerežišću, 5v. Cecilija, Zagreb, 1943. BAČIČ, Stanko: Visovački franjevci u skradinskoj biskupiji, Knjižnica zbornika “Kačič”, sv. XX, Split, 1991. BIZJAK, Milko - ŠKULJ, Edo: Orgle na Slovenskem, Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1985. BONUZZI, A.: Storia dell’Arte organaria in Italia., Milano, 1889. BULIČ, don Frane: Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, 5v. Cecilija, Zagreb, 1918. CARUANA, L: L’Arte degli organi nel Friuli-Venezia Giulia, L’Archidiocesi di Gorizia, Udine, 1973. CELEGHIN, L.: La scuola organaria veneta nelle Marche, Numero unico d’Inau gurazione dello Storico Organo restaurato, 1974.
Literatura 503 CVITANOVIĆ, fra Gabre: Građa za povijest Promadano alli capitoli e congre gazioni dalli guardiani del loro governo, u I. dijelu “Messe dette” (Čitane mise). CVITANOVIĆ, fra Gabre: Građa za povijest Provincije Presv. Otkupitelja a osobito franj, samostana u Makarskoj, rukopis iz samostanske knjižnice. DUGAN, Franjo: Nauk о glazbalima, Zagreb, 1944, str. 144. Enciklopedija Likovnih Umjetnosti, Leksikografski zavod FNRJ Zagreb, 1959. EBERSTALLER, Oskar: Orgeln und Orgelbauer in Österreich, Graz-Köln, 1955. ELLERHORST; Winfred: Handbuch der Orgelkunde, Frits Knuf, Buren, 1975. FAULEND-HEFERER, Ivan: Nakićeve orgulje iz 1762. u samostanskoj crkvi sv. Frane u Šibeniku. Tehničko-akustička analiza. Restauracija. Arti musices, 4, Muzikološki zavod, Zagreb, 1973, str. 47-99. FERARI-CUPILI, Giuseppe: Apendice da Girolamo Dandolo La caduta di Vene zia, Venezia, 1857, տէր. 307. FISKOVIĆ, Cvito: Iz glazbene prošlosti Dalmacije, Mogućnosti, Split, 21/1974, 6-7, str. 711-464. FORER, Alois: Orgel in Österreich, Anton Scroll Co, Wien, 1973. FRANCESCHETTI, F.: Gaetano Callido Estense, Este, 1911. GAB UD, Vjekoslav: Orgulje “Kraljica instrumenata ” za crkvenu glazbu, Sračinec, 2003. GARBELO rn, Antonio: Pietro Nachini organare veneto, Antique Musicae Italicae Studiosi, Bologna, 1993. GLIUBICH, Simenone (LJUBIČ, Simun): Dizionario Biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna, 1856. GRGA, Božidar: Prikaz orgulja u crkvama Kotorske biskupije, Bašćinski glasi, knjiga 4, Omiš, 1995, str. 137-164. GRGIČ, Miljenko: Glazbena kultura u splitskoj katedrali 1750.-1940.,
Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 1997. HASELBÖCK, Hans: Orgelschatz in Niederösterreich, Manutiuspresse, 1972. HORVAT, Anđela: Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982. HORVAT, Anđela: Između gotike i baroka, Društvo povjesničara umjetnosti, knjiga XXII, Zagreb, 1975. HRŽENJAK, Juraj: Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj, Infor mator Zagreb, 1993. IVANČIČ, Stjepan: Povjesne crtice о samostanskom III redu sv. Frane u Dalma ciji, Zadar, 1910.
504 Literaturo KALOGJERA, Niko: Povjesne crtice о glazbenim prilikama splitske stolne crkve, Sv. Cecilija, 1924. KLOBUČAR, Anđelko: Nakić, u: Muzička enciklopedija LZH, Zagreb, 1963, str. 286. KLOTZ, Hans, Das Buch von der Orgel, Bärenreiter-Verlag, Kassel-Basel-Tours-Lon don, 1979. KOLENDIĆ, Petar: Mesto i godina rođenja don Petra Nakića, Prilozi za književ nost, jezik, istorijų i folklor, I, Beograd, 1921, str. 34-35. KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Ivan: Slovnik umjetnikah Jugoslavenskih, Zagreb, 1858. LAGO, Valentino: Memorie sulla Dalmazia, Venezia, 1869. Leksikon jugoslavenske muzike, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1984. Leksikon JLZ, Jugoslavenski leksikografski Zavod, Zagreb, 1974. LICHTENTHAL, P.: Dizionario e Bibliografìa della Musica, Milano, 1826. LUNELLI, Renato: Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell’arte organaria veneziana settecentesca, Archivo Veneto, 1942. LUNELLI, Renato: Der Orgelbau in Italien, Mainz, 1956. LUNELLI, Renato: Studi e Documenti di Storia Organarla Veneta, Firenza, 1973. MAHRENHOLZ, Christhard: Die Orgelregister ihre Geschichte und ihr Bau, Bärenreiter - Verlag, Kassel, 1930. MANTUANI, Josip: Frančišek Ksaver Križman: izdelovalec orgelj, Sv. Cecilija, Zagreb, 1926. MAROJEVIĆ, Ivo: Sadašnjost baštine, Zagreb, 1986. MATIJEVIČ, Ante: Neriješeni problemi orgulja u šibenskoj katedrali od njena početka do danas, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjet nosti u Zadru, sv. III, Zagreb, 1957. MANDITI, György: Vajdasági orgonák, Agape, 2002. MEDER, Jagoda: Orgulje u Hrvatskoj, Globus nakladni
zavod, Zavod za zaštitu spomenika kulture republike Hrvatske, Zagreb, 1992. METZ, Fabio: La musica a Pordenone, Pordenone, 1982. MISCHIATI, Oscar: L’organo della chiesa del Carmine di Lugo di Romagna, Pŕtron, Bologna, 1968. MONTICO, P. G.: L’Organo della Basilica di S. Μ. Gloriosa dei Frari, Venezia, 1928. Muzička Enciklopedija, 2. izdanje, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1971. MÜNGER, Fritz: Schweizer Orgeln von der Gotik bis zur Gegenwart, Verlag Krompholz Co., Bern, 1973.
Literaturo 505 Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji, 1974, Biskup ska Konferencija Jugoslavije Zagreb, 1975. OREB, Marin: Samostan sv. Frane u Šibeniku, Rad Instituta JAZU u Zadru, XII-XIV, Zadar, 1968. Organi restaurati del Friuli-Venezia Giulia, Direzione Regionale dell’istruzione e della Cultura, Centro Regionale di Catalogazione e Restauro dei Beni Cultu rali, Villa Manin di Passariano - Udine, 1994. Ostavština Ladislava Šabana, Odsjek za povijest hrvatske glazbe Hrvatske akade mije znanosti i umjetnosti. QU0IKA, Rudolf: Das Positiv in Geschichte und Gegenwart, Bärenreiter - Ver lag, Kassel und Basel, 1957. QUOIKA, Rudolf: Der Orgelbau in Böhmen und Mähren, Rheingold ֊ Verlag, Mainz, 1966. PARONI, Igino - BARBINA, Onorio: Arte organarla in Friuli, Editrice “Nuova Base”, Udine, 1973. PIERUCCI, A.: L’Organo settecentesco del B. Sante s il suo construttore, Rivista Il Beato Sante, n. 3, a. 45, marzo 1975. RADOLE, Giuseppe: L’Arte organaria in Istria, Casa Editrice Prof. Riccardo Pa tron, Bologna, 1969. ROBERTI, D. A: I vecchi organi della Basilica di S. Giustina, Numero Unico (.), Padova, 1928. SEVER SIGLHUBER, Višnja: Orgulje XVII stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvat skoj, Peristil, 8-9, Zagreb, 1965, str. 143-152. SERASSI, Giuseppe: Sugli organi letterel816, Pŕtron editore, Bologna, 1973. SMETS, Paul: Die Orgelregister ihr Klang und Gebrauch, Rheingold - Verlag Mainz, 1948. SOLDO, fra Josip: Samostan Majke od Milosti na Visovcu, Knjižnica zbornika Kačić II, 1968. Spomenici u Hrvatskoj, Ured za informacije Izvršnog vijeća sabora Narodne
republike Hrvatske, Zagreb, 1956. STIPČEVIĆ, Ennio: Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb, 1997. STOŠIĆ, don Krsto: Samostan i crkvafranjevaca konventualaca, rukopis iz 1930. SZIGETI, Kilián, Régi magyar orgonák Szeged, Zeneműkiadó Budapest, 1982. ŠABAN, Ladislav: Antonius Weiner organifex Zagrabiensis, Iz starog Zagreba, 5, Zagreb, 1974, տէր. 73-95. ŠABAN, Ladislav: Doprinos trojice Moscatella orguljarstvu Dalmacije, Radovi centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 21, Zadar, 1974, str. 217-260.
506 Literatura ŠABAN, Ladislav: Dva pozitiva 17. stoljeća u muzeju grada Varaždina, Godišnjak muzeja grada Varaždin, 4, Varaždin, 1970, str. 105-115. ŠABAN, Ladislav: Dva rijetka pozitiva 18. stoljeća u hrvatskom zagorju, Vijesti muzealaca, 2, Zagreb, 1969, str. 11-16. ŠABAN, Ladislav: Graditelj orgulja Petar Nakić i Šibenik, Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 13-14, Zadar, 1967, str. 401-432. ŠABAN, Ladislav: Graditelji orgulja u Varaždinu sredinom 19. stoljeća, Godiš njak gradskog muzeja, 6, Varaždin, 1981, str. 101-112. ŠABAN, Ladislav: Orgulje kapele sv. Florijana u Varaždinu, Vijesti muzealaca, 5, Zagreb, 1971, str. 25-29. ŠABAN, Ladislav: Orgulje mletačkog graditelja u Bednji, Vijesti muzealaca, 4, Zagreb, 1974, str. 63-69. ŠABAN, Ladislav: Spomeničke orgulje na području gornje Hrvatske, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 8-9, Zagreb, 1982/83, str. 107-119. ŠABAN, Ladislav: Starije orgulje Osijeka i njihovi graditelji, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 49, JAZU Zagreb, 1983, str. 631-652. ŠABAN, Ladislav: Stariji graditelji orgulja u gradu Varaždinu, Godišnjak grad skog muzeja, 5, Varaždin, 1975, str. 119-141. ŠABAN, Ladislav: Umjetnost i djela graditelja orgulja Petra Nakića u Dalmaciji i Istri, Arti musices, 4, Muzikološki zavod, Zagreb, 1973, str. 5-45. ŠABAN, Ladislav: Značajan primjer suvremenog restauriranja orgulja, Vijesti muzealaca, 3, Zagreb, 1974, str. 105-108. ŠABAN, Ladislav i BLAŽEKOVIČ, Zdravko: Pregled povijesti starijih orgulja Zagrebačke katedrale, Arti musices, 22, Zagreb,
1991, str. 3-40. ŠIROLA, Božidar: Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb, 1922. ŠKULJ, Edo: Orgle v Ljubljani, Mohorjeva družba, Celje, 1994. TUKSAR, Stanislav: Hrvatska glazbena terminologija u razdoblju baroka, Hrvat sko muzikološko društvo, Muzički informativni centar KDZ, Zagreb, 1992. VALE, Gastone: Pietro Nachini N,d.A. a. IV, III, 1927, str. 55-56. WURZBACH, Constat: Biographisches Lexikon des Keiserthums Österreich, Wien, 1869. ZANINOVIĆ, Antonin: Starije vijesti о orguljama u nekim dalmatinskim crkva ma, Sv. Cecilija, Zagreb, 1919, str. 141-144. Zapisnici Popisa orgulja 1972-75, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine. ZLATOVlC, fra Stipan: Franovci države Presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, str. 346. |
| any_adam_object | 1 |
| any_adam_object_boolean | 1 |
| author | Armano, Emin 1944- |
| author_GND | (DE-588)1225141451 |
| author_facet | Armano, Emin 1944- |
| author_role | aut |
| author_sort | Armano, Emin 1944- |
| author_variant | e a ea |
| building | Verbundindex |
| bvnumber | BV021299886 |
| ctrlnum | (OCoLC)162262399 (DE-599)BVBBV021299886 |
| edition | 2. izdanje |
| era | Geschichte gnd |
| era_facet | Geschichte |
| format | Book |
| fullrecord | <?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><collection xmlns="http://www.loc.gov/MARC21/slim"><record><leader>00000nam a2200000 c 4500</leader><controlfield tag="001">BV021299886</controlfield><controlfield tag="003">DE-604</controlfield><controlfield tag="005">20220712</controlfield><controlfield tag="007">t</controlfield><controlfield tag="008">060119s2006 ci a||| |||| 00||| hrv d</controlfield><datafield tag="020" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">9537168034</subfield><subfield code="9">953-7168-03-4</subfield></datafield><datafield tag="035" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">(OCoLC)162262399</subfield></datafield><datafield tag="035" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">(DE-599)BVBBV021299886</subfield></datafield><datafield tag="040" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">DE-604</subfield><subfield code="b">ger</subfield><subfield code="e">rakwb</subfield></datafield><datafield tag="041" ind1="0" ind2=" "><subfield code="a">hrv</subfield></datafield><datafield tag="044" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">ci</subfield><subfield code="c">XA-HR</subfield></datafield><datafield tag="049" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">DE-12</subfield></datafield><datafield tag="084" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">MUS</subfield><subfield code="q">DE-12</subfield><subfield code="2">fid</subfield></datafield><datafield tag="100" ind1="1" ind2=" "><subfield code="a">Armano, Emin</subfield><subfield code="d">1944-</subfield><subfield code="e">Verfasser</subfield><subfield code="0">(DE-588)1225141451</subfield><subfield code="4">aut</subfield></datafield><datafield tag="245" ind1="1" ind2="0"><subfield code="a">Orgulje hrvatskih graditelja</subfield><subfield code="b">tragom Ladislava Šabana</subfield><subfield code="c">Emin Armano</subfield></datafield><datafield tag="250" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">2. izdanje</subfield></datafield><datafield tag="264" ind1=" " ind2="1"><subfield code="a">Zagreb</subfield><subfield code="b">Jakša Zlatar</subfield><subfield code="c">2006.</subfield></datafield><datafield tag="300" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">516 Seiten</subfield><subfield code="b">Illustrationen</subfield></datafield><datafield tag="336" ind1=" " ind2=" "><subfield code="b">txt</subfield><subfield code="2">rdacontent</subfield></datafield><datafield tag="337" ind1=" " ind2=" "><subfield code="b">n</subfield><subfield code="2">rdamedia</subfield></datafield><datafield tag="338" ind1=" " ind2=" "><subfield code="b">nc</subfield><subfield code="2">rdacarrier</subfield></datafield><datafield tag="500" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">Literaturverzeichnis Seite 501-506</subfield></datafield><datafield tag="546" ind1=" " ind2=" "><subfield code="a">Deutsche und englische Zusammenfassung</subfield></datafield><datafield tag="600" ind1="1" ind2="7"><subfield code="a">Saban, Ladislav</subfield><subfield code="d">1918-1985</subfield><subfield code="0">(DE-588)119109603</subfield><subfield code="2">gnd</subfield><subfield code="9">rswk-swf</subfield></datafield><datafield tag="648" ind1=" " ind2="7"><subfield code="a">Geschichte</subfield><subfield code="2">gnd</subfield><subfield code="9">rswk-swf</subfield></datafield><datafield tag="650" ind1="0" ind2="7"><subfield code="a">Orgelbau</subfield><subfield code="0">(DE-588)4043846-6</subfield><subfield code="2">gnd</subfield><subfield code="9">rswk-swf</subfield></datafield><datafield tag="650" ind1="0" ind2="7"><subfield code="a">Musikinstrumentenkunde</subfield><subfield code="0">(DE-588)4170831-3</subfield><subfield code="2">gnd</subfield><subfield code="9">rswk-swf</subfield></datafield><datafield tag="651" ind1=" " ind2="7"><subfield code="a">Kroatien</subfield><subfield code="0">(DE-588)4073841-3</subfield><subfield code="2">gnd</subfield><subfield code="9">rswk-swf</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2="0"><subfield code="a">Saban, Ladislav</subfield><subfield code="d">1918-1985</subfield><subfield code="0">(DE-588)119109603</subfield><subfield code="D">p</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2="1"><subfield code="a">Kroatien</subfield><subfield code="0">(DE-588)4073841-3</subfield><subfield code="D">g</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2="2"><subfield code="a">Orgelbau</subfield><subfield code="0">(DE-588)4043846-6</subfield><subfield code="D">s</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2="3"><subfield code="a">Musikinstrumentenkunde</subfield><subfield code="0">(DE-588)4170831-3</subfield><subfield code="D">s</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2="4"><subfield code="a">Geschichte</subfield><subfield code="A">z</subfield></datafield><datafield tag="689" ind1="0" ind2=" "><subfield code="5">DE-604</subfield></datafield><datafield tag="856" ind1="4" ind2="2"><subfield code="m">Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment</subfield><subfield code="q">application/pdf</subfield><subfield code="u">http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000001&line_number=0001&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA</subfield><subfield code="3">Inhaltsverzeichnis</subfield></datafield><datafield tag="856" ind1="4" ind2="2"><subfield code="m">Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment</subfield><subfield code="q">application/pdf</subfield><subfield code="u">http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000003&line_number=0002&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA</subfield><subfield code="3">Abstract</subfield></datafield><datafield tag="856" ind1="4" ind2="2"><subfield code="m">Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment</subfield><subfield code="q">application/pdf</subfield><subfield code="u">http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000005&line_number=0003&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA</subfield><subfield code="3">Abstract</subfield></datafield><datafield tag="856" ind1="4" ind2="2"><subfield code="m">Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment</subfield><subfield code="q">application/pdf</subfield><subfield code="u">http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000007&line_number=0004&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA</subfield><subfield code="3">Literaturverzeichnis</subfield></datafield><datafield tag="940" ind1="1" ind2=" "><subfield code="n">oe</subfield></datafield><datafield tag="942" ind1="1" ind2="1"><subfield code="c">780.9</subfield><subfield code="e">22/bsb</subfield><subfield code="g">4972</subfield></datafield><datafield tag="942" ind1="1" ind2="1"><subfield code="c">784.19</subfield><subfield code="e">22/bsb</subfield><subfield code="g">4972</subfield></datafield><datafield tag="943" ind1="1" ind2=" "><subfield code="a">oai:aleph.bib-bvb.de:BVB01-014620599</subfield></datafield></record></collection> |
| geographic | Kroatien (DE-588)4073841-3 gnd |
| geographic_facet | Kroatien |
| id | DE-604.BV021299886 |
| illustrated | Illustrated |
| index_date | 2024-07-02T13:52:17Z |
| indexdate | 2024-08-10T01:23:17Z |
| institution | BVB |
| isbn | 9537168034 |
| language | Croatian |
| oai_aleph_id | oai:aleph.bib-bvb.de:BVB01-014620599 |
| oclc_num | 162262399 |
| open_access_boolean | |
| owner | DE-12 |
| owner_facet | DE-12 |
| physical | 516 Seiten Illustrationen |
| publishDate | 2006 |
| publishDateSearch | 2006 |
| publishDateSort | 2006 |
| publisher | Jakša Zlatar |
| record_format | marc |
| spelling | Armano, Emin 1944- Verfasser (DE-588)1225141451 aut Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana Emin Armano 2. izdanje Zagreb Jakša Zlatar 2006. 516 Seiten Illustrationen txt rdacontent n rdamedia nc rdacarrier Literaturverzeichnis Seite 501-506 Deutsche und englische Zusammenfassung Saban, Ladislav 1918-1985 (DE-588)119109603 gnd rswk-swf Geschichte gnd rswk-swf Orgelbau (DE-588)4043846-6 gnd rswk-swf Musikinstrumentenkunde (DE-588)4170831-3 gnd rswk-swf Kroatien (DE-588)4073841-3 gnd rswk-swf Saban, Ladislav 1918-1985 (DE-588)119109603 p Kroatien (DE-588)4073841-3 g Orgelbau (DE-588)4043846-6 s Musikinstrumentenkunde (DE-588)4170831-3 s Geschichte z DE-604 Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment application/pdf http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000001&line_number=0001&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA Inhaltsverzeichnis Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment application/pdf http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000003&line_number=0002&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA Abstract Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment application/pdf http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000005&line_number=0003&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA Abstract Digitalisierung BSB München 25 - ADAM Catalogue Enrichment application/pdf http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000007&line_number=0004&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA Literaturverzeichnis |
| spellingShingle | Armano, Emin 1944- Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana Saban, Ladislav 1918-1985 (DE-588)119109603 gnd Orgelbau (DE-588)4043846-6 gnd Musikinstrumentenkunde (DE-588)4170831-3 gnd |
| subject_GND | (DE-588)119109603 (DE-588)4043846-6 (DE-588)4170831-3 (DE-588)4073841-3 |
| title | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana |
| title_auth | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana |
| title_exact_search | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana |
| title_exact_search_txtP | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana |
| title_full | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana Emin Armano |
| title_fullStr | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana Emin Armano |
| title_full_unstemmed | Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana Emin Armano |
| title_short | Orgulje hrvatskih graditelja |
| title_sort | orgulje hrvatskih graditelja tragom ladislava sabana |
| title_sub | tragom Ladislava Šabana |
| topic | Saban, Ladislav 1918-1985 (DE-588)119109603 gnd Orgelbau (DE-588)4043846-6 gnd Musikinstrumentenkunde (DE-588)4170831-3 gnd |
| topic_facet | Saban, Ladislav 1918-1985 Orgelbau Musikinstrumentenkunde Kroatien |
| url | http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000001&line_number=0001&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000003&line_number=0002&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000005&line_number=0003&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA http://bvbr.bib-bvb.de:8991/F?func=service&doc_library=BVB01&local_base=BVB01&doc_number=014620599&sequence=000007&line_number=0004&func_code=DB_RECORDS&service_type=MEDIA |
| work_keys_str_mv | AT armanoemin orguljehrvatskihgraditeljatragomladislavasabana |